Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske objavio je zabrinjavajući podatak da se prošle 2017. godine u Republici Hrvatskoj rodilo najmanje djece u posljednjih sto godina. Za to vrijeme stručnjaci tvrde da natalitet nije jedini faktor koji određuje ovakvo stanje, kriveći pasivnost političara u borbi protiv iseljavanja stanovništva sa ovih prostora i upozoravajući na opasnu paradigmu razvijenih europskih zemalja koje gospodarski razvoj temelje na jeftinoj radnoj snazi koja dolazi iz manje razvijenih zemalja, javlja Anadolu Agency.
Prema nedavno objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u Republici Hrvatskoj u 2017. godini rodilo se 36.647 djece, gotovo 900 djece manje nego u 2016. Podatak je alarmantan, jer je to prvi put u sto godina da se na prostoru današnje Hrvatske rodilo manje od 37.000 djece. Ako se stanje danas usporedi sa stanjem u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj 1950. godine, kada je u godinu dana rođeno preko 95.500 djece, uočava se dramatičan pad nataliteta.
Stjepan Šterc, demograf sa Odsjeka za geografiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako su sva ranija predviđanja i analize išle u prilog ovim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku.
„Za Hrvatsku je 2017. godina bila apsolutno, po svim demografskim pokazateljima, najgora otkad uopće i postoji Hrvatska. Ono što je ozbiljnije je da se ti procesi nastavljaju i u budućnosti i njihov intenzitet zapravo u ovako negativnom obliku može ugroziti sve sustave u državi“, poručuje Šterc.
- Interes europskog gospodarstva sebičan -
Hrvatska nije posebnost u ovom užem i širem području, jer vrlo sličnu situaciju sa prirodnim padom, a i sa negativnom vanjskom i gradskom bilancom imaju i Bosna i Hercegovina i Srbija.
Šterc uočava kako Srbija u apsolutnom iznosu ima veće negativne brojeve, dok u relativnom iznosu, u odnosu na ukupan broj stanovnika, tu zasigurno prednjači Hrvatska.
„Potpuno je jasno da razvijena Europa ima veliku potražnju za radnom snagom i da će ona radnu snagu primarno dohvaćati sa jugoistoka i juga Europe, i to visokoobrazovanu, mladu radnu snagu, a pritom je manje važno što domaćem gospodarstvu neće ostati takav potencijal za inovativne djelatnosti. Interes europskog gospodarstva je vrlo velik i poprilično sebičan, a na koncu nije ih briga što te zemlje iseljavanja troše iz svog proračuna za obrazovni sustav i obrazuju ljude koji praktički iseljavaju“, kaže Stjepan Šterc.
