Siromaštvo postaje sve izraženiji problem u Bosni i Hercegovini. Ranije objavljeni podaci UN-a pokazuju da je 15 odsto našeg stanovništva apsolutno siromašno. Pomoć je potrebna svima. Po tople obroke u javne kuhinje odlazi sve više građana. Za to vrijeme političari zarađuju po nekoliko hiljada maraka i žive u luksuzu.

Mirjanu Sakić, penzionerku, sreli smo u povratku s pijace. Kupila je sir, mlijeko, malo mesa i povrća. Cijene, kaže, visoke za naš standard.

„Inače, da nije neke dobre ekonomije i dobre organizacije, jako loše. Ne samo ja, nego mnogi koji imaju minimalnu penziju. Strašno“, kaže nam Mirjana.

Prodaja slaba. Kupaca sve manje i manje. Zaraditi teško mogu i prodavači. Priča za BHRT Dana Malić koja na pijaci prodaje 30 godina.

„Svaki dan zarada ostane u robi. Malo nabavimo pa onda opet tako. Slaba zarada. Samo eto da nismo kod kuće“, navodi Dana.

Plate jesu povećavane. Ipak nisu pratile rast cijena. Sveukupan je utisak. Sve je više ljudi kojima je pomoć potrebna. Od 600 do 800 obroka dnevno se podijeli u ovoj banjalučkoj javnoj kuhinji.

„Nemam šta kazati. Meni je to ogromno veliko. Stvarno Vam kažem. Dođem ovdje na dnevni boravak“, navodi korisnica javne kuhinje Gospava Matovina.

“Prije su pomoć tražila stara i nemoćna lica a danas pomoć traže i zaposlena lica. Zato smatram da je u ovoj godini jako teško vrijeme”, navodi Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva.

Socijalna pravda ne postoji. Obični građani rade za minimalne plate. Za to su odgovorni političari čija zarada mjesečno u pojedinim slučajevima doseže i 8.000 maraka.

Za to vrijeme u Bosni i Hercegovini u javnim kuhinjama hrani se 18.000 naših građana. Prema podacima UN-a siromašno je svako šesto
domaćinstvo, 15 odsto stanovništva je apsolutno siromašno.