Dom penzionera, jedan od nekada najljepših objekata u Doboju, trebalo bi da bude ispražnjen do kraja juna, a za njegovu sudbinu veoma su zainteresovani ne samo penzioneri, nego i Dobojlije koje su daleko od treće dobi.
Duže od četvrtinu vijeka Dom se koristi kao alternativni smještaj za izbjegle i raseljene, ali za njegove sadašnje korisnike privodi se kraju izgradnja zgrade u prigradskom naselju Bare.
Rajko Gligorić, predsjednik dobojskog Udruženja penzionera, kaže da je vlasnik Doma penzionera Vlada RS, koja ga je ustupila na privremeno korištenje Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica.
Stav članstva je, navodi prvi dobojski penzioner, da se Dom vrati umirovljenicima, kojih u Doboju ima oko 11.000, a na području regije skoro 32.000.
"Dom je devastiran i u jako lošem stanju, to je činjenica. Međutim, ako postoji dobra volja i jedan plan, nije neizvodivo da se ovaj objekat dovede u onakvo stanje kakav je bio. Što se tiče penzionera, nas ne interesuje kome će ovaj objekat da pripadne. Ja bih volio da ga Vlada RS da na raspolaganje lokalnoj zajednici, da lokalna zajednica nađe investitora, izvođača, koji će ovaj objekat uzeti, neka ga kupi ako treba za jednu marku, samo da ga renoviraju, ali pod uslovom da ga stave u stanje, odnosno da ima svoju funkciju kakvu je imao prije rata", rekao je Gligorić.
Da Dom penzionera treba vratiti izvornim korisnicima smatraju i u Savezu penzionera i potomaka RS, koji tokom ove sedmice prikupljaju potpise kako bi Vladi RS i nadležnim institucijama uputili zahtjev da nakon tri decenije ovaj objekat ponovo pripadne najstarijoj populaciji.
"Prva nam je želja i cilj da vratimo Dom da nam ga ne bi srušili, kao što su počeli da ruše po Doboju i Dom vojske i sportsku halu i druge objekte, a poslije toga tražićemo ili donacije ili pomoć od Vlade RS i ministarstva koji su koristili taj Dom 30 godina. Kada pogledate u kakvom je stanju Dom, prizemlje, gdje su se nalazili kuhinja, restoran, čitaonica, biblioteka, frizeraj, kancelarije i dvije bolesničke sobe sa po tri kreveta, sve je u ruševnom stanju. Od poplave 2014. godine nije metla ušla da očisti, nema prozora, nema vrata, lift zakovan", izjavio je Rato Radonjić, član Saveza penzionera i potomaka RS.
Dom penzionera otvoren je 1988, gradio ga je Fond PIO Socijalističke Republike BiH uz pomoć devet opština regije, od Odžaka, Šamca, Broda, Dervente, do Teslića, Maglaja i Tešnja.
Kapacitet objekta su 93 jednokrevetne i 67 dvokrevetnih soba, odnosno oko 230 korisnika može da ima smještaj sa svim pratećim sadržajima.
Iako je daleko od onoga što je nekad bio, penzioneri poručuju da bi nakon temeljne rekonstrukcije rado mirovinu proveli u tom zdanju.
"Ako bi taj dom bio reprezentativan, a ja pretpostavljam da će biti reprezentativan u onoj mjeri u kojoj je bio prije rata, ja se prvi javljam da živim u njemu s obzirom na moje godine i na moj radni staž koji sam proveo u 'Trudbeniku'. Imam puno poznanika i prijatelja koji takođe dijele moje mišljenje", kazao je Mesud Mujaković.
"Kada bi bio onakvog sadržaja kao prije, ja bih boravio u Domu. Često obilazim ove privatne domove, posjetim bolesne penzionere, ono je neću reći čovjek u azilu, ali ima samo smještaj", rekao je Petar Lazić, te dodao da bez učešća države teško da bi većina penzionera mogla snositi troškove boravka u Domu penzionera koji željno očekuju.
(N.N.)