Nestašica lijekova za onkološke pacijente skoro je svakodnevan problem s kojim se susreću najteži bolesnici u našoj zemlji.

Kako je za Dnevni avaz potvrđeno iz Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, trenutno nedostaje 15 lijekova iz grupe citostatika.

Vlatka Martinović, direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) FBiH, ističe kako povremeno dolazi do nestašice pojedinih citostatika, što je već danima slučaj u bolnicama širom Federacije BiH.

– Struktura deficitarnih lijekova svakodnevno se mijenja i u posljednjih nekoliko mjeseci taj broj se kreće između pet do šest citostatika u odnosu na ukupan broj ovih lijekova koji se naručuju – pojašnjavaju iz Zavoda.

Iz te institucije doznajemo da 10 lijekova za onkološke pacijente nedostaje zbog kašnjenja usvajanja budžeta FBiH i Finansijskog plana Zavoda pa se, stoga, nisu mogli ni provoditi ugovori o nabavci i isporuci s dobavljačima, kao ni voditi postupci novih nabavki.

– Bili smo u potpunoj blokadi. Osim toga, pet lijekova je deficitarno zbog nemogućnosti isporuke od ugovorenih dobavljača – pojasnili su iz Zavoda.

U FBiH su se prošle godine citostaticima liječila čak 11.682 pacijenta. Zbog nedostatka lijekova, njihov život je ugrožen, jer je riječ o pacijentima koji ne smiju prekidati terapije.

– Broj oboljelih od malignih bolesti u posljednjih deset godina povećao se za 77,7 posto – upozoravaju iz Zavoda.

Inače, Zavod finansira nabavku 58 lijekova iz grupe citostatika s više od 157 različitih oblika i jačina.

U Zavodu ističu i brojne probleme sa procedurama javnih nabavki, odnosno kašnjenjima u isporukama i nabavkama lijekova oboljelima od raka.

Među ostalima, susreću se i s tim da se u međuvremenu neki lijek prestane proizvoditi. Dodatni problemi su malo tržište i nezainteresiranost dobavljača i proizvođača zbog malih količina, zastoji u isporuci te nemogućnost pribavljanja potrebnih dozvola za uvoz.

Ana Petrović, direktorica Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH, kazala je za Dnevni avaz da citostatici u našu zemlju ne dolaze bržom dinamikom, jer nisu na listama.

– Ljekari su educirani, oni znaju šta je najnovije i šta se koristi u Americi. No, ti lijekovi kod nas nisu stavljeni na listu. Od procesa registracije do momenta da dođe na listu, mogu da prođu i do tri godine. Lijek se brzo registrira, ali dok se on finansira od države, taj proces duže traje. Neusklađenost carinskih propisa je, također, jedan od faktora, jer veliki broj lijekova koji nisu iz Evropske unije nego iz Japana, Amerike, Švicarske, na carini se drugačije promatra – kazala je Petrović.