Almina Nikontović došla je u Dansku kada je imala svega 13 godina.

Danas, ona je uspješni konsultant za naseljevanje u Frederikshavnu, gdje je kao izbjeglica s porodicom započela novi život.

Ona danas uglavnom radi s imigrantima i doseljenicama iz istočne Evrope, kojima pomaže pri inkluziji u dansko društvo.

Bilo da je riječ o doktorima, stomatolozima ili električarima i kovačima, ona je tu da im pomogne da se prilagode i smjeste u ovaj danski grad na sjeveru zemlje.

Kaže da mnogi od njih danas rade u ovom gradu, ali da njihove porodice i dalje žive u Poljskoj i Rumuniji.
Dodaje da je okrug Frederikshavn posljednjih godina pogođen sve nižim natalitetom, kao i starenjem stanovništva. Uvjerena je da uz šoljicu kafe i pravilan pristup sasvim možete dobiti dobrog radnika i integrisanog člana danskog društva.

“To nije raketna nauka, bitan je pristup”, kaže Almina Nikontović, porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Ona obično ide u obilazak kompanija gdje radi dosta imigranata, a razgovor započinje veoma jednostavno.

“Najvažnije je da sjednete sa čovjekom i pitate ga: ‘U redu, ovdje ste već pet godina. Ali, kako se osjećate? Kako je biti odvojen od djece?’ To su ljudi koji su uglavnom navikli samo da rade i rijetko kada pričaju o onome što ih muči. Onda tu treba da im se približite i saznate postoji li nešto što ih brine”, kaže Almina.

Nakon toga, problemi se vrlo lako rješavaju. Tokom tog procesa, Almina sazna dosta o njima. Neki žele da presele porodicu u Dansku, ali se brinu kako će se djeca prilagoditi danskom obrazovnom sistemu ili kako će dobiti redovno zaposlenje u zemlji, pišu Nezavisne.

Ipak, Almina priznaje da joj dosta znači njeno sopstveno iskustvo, iz onih dana kada se i sama prilagođavala novom životu u Danskoj. Naime, u proljeće 1993. godine imala je svega 13 godina kada je s porodicom izbjegla u Dansku.

“Ljudima koji nisu doživjeli to zaista je teško zamisliti kako jednog dana imate prijatelje, družite se, igrate, a već sljedećeg dana bježite sa samo jednim koferom.

Ali, to se baš tako dogodilo”, kaže ona. Ono što je za nju bitno jeste to kako su je svi prihvatili u Danskoj, iako tamo nikoga nisu poznavali. Uvjerena je da danska društvo sve dočekuje raširenih ruku.

“Iz sopstvenog iskustva mogu reći da ovdje vladaju otvorenost i solidarnost, i to je nešto što treba da bude sastavni dio svake zajednice”, kaže ona i dodaje: “Iako sam jedva govorila danski, kada sam krenula u školu, ljudi su me uzeli za ruku i rekli: ‘Ti moraš biti s nama, to će biti dobro za tebe.”

Tada je shvatila da će ti ljudi učiniti sve za nju. Upravo to ona sada čini radeći kao specijalni konsultant za Frederikshvan. Dakle, cilj je da kada dođe porodica u ovaj grad u roku od šest mjeseci jedno se mora zaposliti, a djeca moraju krenuti u dansku školu. Takođe, porodica mora razviti svoju društvenu mrežu, kako se ne bi osjećala usamljeno. U te svrhe je otvoren i “Cafe Danish”, gdje ima biblioteka, a predstavlja izuzetnu priliku za pridošlice da se druže s lokalnim stanovništvom.

Almina kaže da joj je dansko društvo pružilo mnogo toga, te da je došao red da ona vrati nešto danskom društvu.