Na adresi Slatinska 1 u naselju Trapisti u Banjoj Luci decenijama propada Hidroelektrana Delibašino selo, izgrađena na Vrbasu prije 117 godina, jedna od prvih elektrana na Balkanu i u Evropi, piše agencija Anadolija.

Sve zasluge njene izgradnje 1899. pripadaju redovnicima franjevačkog samostana Trapisti, po kojima je to banjalučko naselje i dobilo naziv. Zahvaljujući ovoj hidroelektrani Banja Luka je bila među prvim gradovima koji su dobili struju, a prema podacima historičara bilo je to osam godina prije Zagreba.

Ekipa Anadolije posjetila je ovaj objekat koji je bio u funkciji sve do 1984. godine kada je zbog nabujalog Vrbasa i prestala sa radom. Danas je ova hidroelektrana u dobrom stanju ako se uzme u obzirom da se radi o objektu koji je izgrađen jako davno, koji nije zaključan, pa je išaran raznim grafitima, ali i čiji temelji su “preživjeli” razne nivoe rijeke Vrbas.

Na starim turbinama nedostaje tek poneki zupčanik napravljen od drveta, prozori su ostali bez stakla, ali par sačuvanih prozorskih okvira svjedoči o ljepoti ovog objekta. Osim objekta hidrocentrale zubu vremena i nepredvidivom Vrbasu odolila je i većina betonske brane.

Struja u Banjoj Luci kada i u najrazvijenijim državama

“Hidroelektrana Delibašino selo je jedna od najstarijih na Balkanu. Izgrađena je i počela je sa radom 1899. godine za potrebe prostorija i industrijskih pogona katoličkog reda u Trapistima kraj Banja Luke”, govori Predrag Klincov, portparol preduzeća “Elektrokrajina” u čijem vlasništvu se nalazi ovaj historijski objekat.

Prema njegovim riječima na početku je ova hidroelektrana imala dvije turbine od 60 konjskih snaga. Istovremeno sa njenom izgradnjom tadašnja Gradska uprava Banje Luke pokrenula je elektrifikaciju grada odnosno gradnju prve mreže za rasvjetu u domaćinstvima i javnu rasvjetu u centru grada. U isto vrijeme počela je elektrifikacija i u najrazvijenijim evropskim državama.

Zahvaljujući struji koju je proizvodila centrala Delibašino selo već 1902 godine osvjetljene su prostorije Gradske uprave, pojedine javne služne, dvije željezničke stanice u gradu u predgrađu i u centru, kao i pojedina domaćinstva blisu same hidroelektrane.

“Hidroelektrana je 1910. godine povećala svoju snagu na 300 konjskih snaga, ali nažalost uslijed nabujalog Vrbasa 1913. godine, koji je probio branu samostan i grad ostali su u mraku. Procijenjeno je da se mora graditi betonska brana pa je do proljeća 1914. godine izgrađena i betonska brana hidroelektrane Delibašino selo, tako da je do 1922. godine bila jedini snabdjevač grada električnom energijom sve do otvaranja termo elektrane na ugalj u naselju Lauš”, istakao je Klincov.

Muzej elektrifikacije

Kada je u pitanju obnova prema njegovim riječima Klincova “Elektrokrajina” je od Ministarstva industrije energetike i rudarstva RS 2007. godine dobila koncesiju za izgradnju mini hidroelektrane sa pokušajem revitalizacije hidroelektrane Delibašino selo.

“Angažirani su strani konsultanti koji su procijenili da na tom mjestu zbog devastacije postojećeg objekta nije moguće napraviti novu hidroelektranu, već bi ona morala biti pomjerena malo uzvodno, što je otvorilo problem imovinsko-pravnih odnosa sa Katoličkom crkvom koja je osporavala dio zemljišta”, rekao je Klincov.

S obzirom na činjenicu da sam objekat više ne može se vratiti u prvobitnu namjenu odnosno da proizvodi električnu energiju “Elektrokrajina” je došla na ideju da se tu napravi muzej.

“U saradnji sa Zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS i Gradom Banja Luka, pokušaćemo da se tu izvrši restauracija samog objekta i postrojenja i da se to pretvori u muzej početaka elektrifikacije na ovom području”, naglasio je Klincov.

(BHRT/ANADOLIJA)