Oštećenje ozona iznad Antarktika prvi su primijetili britanski naučnici 1980-ih godina, kada su upozorili na dramatično razrjeđivanje ozona u stratosferi. Ozon je važan jer blokira štetno ultraljubičasto zračenje. Oštećenje ozona povećava šanse za dobijanje raka kože, uz brojne štetne posljedice na životinje i biljke.

Američka naučnica Susan Solomon je 1986. godine iznijela tezu da ozon uništavaju hemikalije koje sadrže hlor i brom.

Zahvaljujući Montrealskom protokolu iz 1987. godine smanjena je proizvodnja freona, a 1996. godine je i potpuno obustavljena, što je u velikoj mjeri doprinijelo smanjenju ozonskih rupa.

Naučnici su optimistični što se tiče ostalih klimatskih promjena te napominju da bi se ozonska rupa iznad Antarktika mogla "izliječiti" u narednih 30 godina, ali da će sve zavisiti i od vulkanskih aktivnosti, ali i ostalih mogućih prepreka.

(klix.ba)