Nakon što je objavljen u publikaciji PLOS One, rad znanstvenika s Max Planck Instituta za psiholingvistiku u Nizozemskoj, izazvao je veliko zanimanje medija, ali i podijeljena mišljenja lingvista od kojih neki smatraju da 'ha' uopće nije riječ, pa su autori Mark Dingemanse, Francisco Torreira and Nick Enfield, na mrežnim stranicama o svom radu dodali odgovore na takve nedoumice.
Oni tvrde da se riječi poput 'Ha?', koje imaju upitnu intonaciju i koriste se kada se u potpunosti ne razumije što je sugovornik rekao, mogu pronaći u skoro istom obliku i funkciji u jezicima u cijelome svijetu, a to ne smatraju slučajnošću. Da je to doista riječ dokazuju time što se ona mora naučiti, za razliku od gunđanja ili plakanja. 'Ha?' je univerzalna riječ jer je oblikovana u interaktivnom okruženju
koje dijele svi jezici, s obzirom da im treba riječ kojom će ispraviti nefunkcionalnu konverzaciju, istaknuli su.

Polazište za to da bi 'ha?' mogla biti univerzalna riječ, nizozemski znanstvenici pronašli su u istraživanjima koja su pokazala da gotovo svi govorni jezici na dva načina daju do znanja kako je konverzacija naišla na problem - tim uzvikom ili pitanjem "Što?, "Molim?". No dok se pitanja u velikoj mjeri razlikuju u različitim jezicima, 'ha?' je u mnogima sličan. 
Također, bilo im je zanimljivo što riječi u jezicima koji nisu povezani inače zvuče sasvim drugačije, što ovdje nije slučaj. Razlog tome vide u nastanku riječi 'ha?' - kada ne možemo adekvatno odgovoriti u razgovoru treba nam brzi znak da imamo problem u komunikaciji, ali i dovoljno jednostavan kada ostanemo bez riječi te upitne intonacije kako bi nam sugovornik ponovio što je rekao.

Jednostavno, minimalističko i brzo pitanje koje ispunjava tu funkciju pojavilo se u engleskom kao 'Huh?', u mandarinskom kineskom kao ‘A?’, u španjolskom ‘E?’, laoskom ‘A?’, a nizozemskom ‘He?’.
Svoje zaključke objašnjavaju konvergentnom evolucijom kojom se u biologiji podrazumijeva razvoj sličnih osobina i sličnih organa s istim funkcijama kod vrsta koje nisu međusobno srodne, a koje su nastale prilagodbom sličnom okolišu.
Iako neki smatraju da je neozbiljno provoditi znanstveno istraživanje na jednoj tako maloj riječi, osobito zato što ona nije i jedina univerzalna riječ u svijetu, autori istraživanja kažu da su upravo takve riječi prijeko potrebne u ljudskoj komunikaciji. 

Bez riječi poput te ne bismo mogli primijetiti kada imamo problema u razumijevanju i konverzacija bi bila konstantno ometana, ustvrdili su nizozemski istraživači čije je istraživanje dio većega koje se bavi jezikom i društvenom interakcijom.

(Fena)