- Na ovdašnjoj prodajnoj online mreži napisao sam da ga poklanjam ili dajem za 1 KM. Ni tada se niko nije javio. Namjeravao sam da onome ko se javi pojasnim da sam time samo htio iziritirati javnost, da je nažalost došlo vrijeme da se ovakvi uređaji poklanjaju, ali samo sam iziritirao sebe, jer se opet nije niko javiopriča nam Pejić.

Oglas je i danas prisutan, uz pojašnjenje da je to učinio, jer je želio pokazati koliko se kod nas cijeni umjetnost i umjetnina. Niko nije bio zainteresiran kad ga je "zacijenio" koliko zaista vrijedi, nikog nije zanimalo kad je cijena bila i više nego povoljna, a još manje ljudi se javilo kad je napisao da klavir "poklanja". Što je najgore, oglas je posjećen, o čemu govori statistika posjeta, ali "pogrešnih" interesovanja.Pejićev klavir je iz druge polovine 19. vijeka, a on ga se "riješava" zbog nedostatka prostora (veći od dva metra), želeći za novčanu kompenzaciju kupiti manji pianino.

- U jednom sam trenutku sebi rekao da ću ga zaista pokloniti prvoj osobi koja se javi. Prije nego sam se odlučio na test sa "poklanjanjem", javio se čovjek koji mi je ponudio 100 KM, bolje da mi je šamar udario. Najjeftiniji pianino je 1.500 KM, a jednostavnim surfanjem se vidi da se ovakvi klaviri vani nude za nekoliko hiljada eura, priča razočaran Pejić, dodajući da je ipak bilo i pozitivnih slučajeva poput gospođe koja kaže da je "rasplakao, jer zna koliko vrijedi taj klavir, ali ona nema ni prostora ni novca da ga posjeduje".

- Klavir sam nudio i institucijama koje bi ga trebale imati, poput Pozorišta, Muzeja i Muzičke škole, ali mi je rečeno da "nemaju novaca ili prostora". Nudio sam ga i lokalnim biznismenima, vlasnicima restorana, hotela, motela, barova, kafića, ali uzalud, kaže Davor.

(zenicablog)
{fcomment}