Mjesec ramazan deveti je mjesec hidžretskog lunarnog kalendara. U njemu je sadržano drevno bogoštovlje posta koje odgaja dušu i tijelo. Post traje čitav mjesec dana. Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije Hidžre, u Medini. U Mekki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra’a desete godine poslanstva – po pretežnom mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po Hidžri. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana.

Muslimani u Bosni i Hercegovini su ramazan oduvijek doživljavali kao poseban mjesec vršeći temeljite pripreme za njegov dolazak. Dva mjeseca prije početka mjeseca ramazana, obično starije osobe, obavljale su dobrovoljni post za koji se kaže da poste učajluke. Islamski učenjak Muhamed Hamidullah u vezi sa suptilnim odgojnim aspektima posta lucidno primjećuje: ,,Da bi se tijelo podvrglo duhu, treba lomiti snagu tijela, a povećavati snagu duha… U tom cilju ništa nije efikasnije od gladi, žeđi, odricanja od tjelesnih užitaka i kontrole jezika (govora), srca (misli) i drugih organa.“

U tradiciji Bošnjaka, prije ramazana obilježavaju se tri mubarek noći: Lejletu-r-regaib, Lejletu-l-Mi'radž, i Lejletu-l-berat. U tim se noćima najčešće organiziraju mevludi u džamijama i drugi prigodni programi.

S obzirom da se muslimani u obredima pridržavaju Mjesečeve godine, ramazan pada u svako godišnje doba: jesen, zimu, proljeće, ljeto. Bošnjaci pridaju veliki značaj čistoći, pa se prije dolaska ramazana čiste džamije i mesdžidi, peru ćilimi, uređuje džamijsko dvorište, popravljaju prilazni putevi džamijama. Posebne pripreme se obavljaju u  kućama i dvorištima. Kuća se temeljito očistiti, a ako je potrebno i okreči.

Dugo se zadržala i tradicija pucanja topova s gradskih zidina koji su oglašavali vrijeme sehura i iftara. Tradicija pucanja topova u većini mjesta utihla je krajem Drugog svjetskog rata. Devedesetih godina prošlog stoljeća topovi su ponovo oživjeli, najavljujući sehure i iftare u više gradova Bosne i Hercegovine.

Svevišnji je odabrao i istakao  mjesec ramazan među ostalim mjesecima i po tome što je u njemu počelo objavljivanje Kur’ana. Bošnjaci u toku ramazana uče mukabele. Mukabela najčešće počinje dan uoči ramazana kako bi bila završena, a sevapi od učenja poklanjaju se pred dušu vakifima džamije i džemata, uoči bajrama.

Iftar je više od večere poslije posta. To je prilika za poziv rodbini, prijateljima ili komšijama u kuću, opušten razgovor i sijelo. Iftar počinje nakon što se oglasi ezan ili nakon pucnja topa, učenjem iftarske dove i prekidanjem posta čašom šerbeta ili jedenjem hurme.

Uz ramazan se pripremaju jela specifična za ovaj mjesec, a somuni su sastavni dio običaja vezanih za mjesec posta. Nakon obavljenog iftara popije se kahva i džematlije odlaze na teravih-namaz u najbližu džamiju. Čak i oni koji rjeđe posjećuju džamije, tokom ramazana redovno idu na teravije.

Sačuvana je tradicija da se studenti Fakulteta islamskih nauka i učenici medresa za vrijeme mjeseca ramazana upućuju na praksu u džemate ili zaseoke u kojima nema stalnog imama.

Za ramazan se na poseban način obilježavaju mubarek noći  Lejletu Bedr i Lejletu-l-kadr.

U prigodnim programima za Lejletu Bedr uči se posebna dova u kojoj se spominju imena svih 313 učesnika Bitke na Bedru. 27. noć ramazana, Lejletu-l-kadr, obilježava se na svečan način. Ove noći bosanski muslimani nastoje provesti s pojačanim ibadetima, dovama, naklanjavanjem propuštenih namaza ili klanjanjem dobrovoljnih namaza. U džematima se organizira učenje mevluda koje izvode polaznici mektebske pouke ili džematlije.

U posljednjih deset dana ramazana, neki muslimani u Bosni i Hercegovini praktikuju itikaf - povlačenje u osamu u džamiji ili kući i posvećuju se intenzivnom ibadetu. Većina džamija posjeduje posebnu prostoriju za te namjene ili se pak iza minbera odredi mjesto za itikaf.

U toku ramazana muslimani praktikuju davanje sadekatu-l-fitra, ili popularno „vitre“, tako što novac uplaćuju u Bejtu-l-mal iz kojeg se pomažu potrebni.

Kraj ramazana obilježava se proslavom ramazanskog bajrama. Kuće i avlije ponovo se temeljito čiste. Za ukućane, a posebno djecu, nabavlja se nova odjeća. Nastupanjem bajramske zore domaćice ustaju ranije kako bi muške ukućane otpremile u džamiju na bajram-namaz. Prije polaska u džamiju obavezno se uzima nešto od hrane, da se zna da se taj dan ne posti.

Nakon bajram-namaza, izlazeći iz džamije, ljudi jedni drugima prilaze i čestitaju bajram riječima: “Bajram šerif mubarek olsun“. U narodu je čestitka skraćena na „Bajram barećola“. Odgovara se riječima: „Allah razi olsun“ ili opet skraćeno „Allah razola“. Mladi, a posebno djeca, prilaze starijima i čestitajući im bajram, ljube ih u desnu ruku, a oni im uzvraćaju bajramlukom  u novcu i hairli dovom.

Ramazan je najsvetiji i najvažniji mjesec za muslimane širom svijeta, pa i za one koji vijekovima žive u Bosni i Hercegovini i čuvaju ramazansku tradiciju.

Riječ ramazan  spominje se samo  jedanput u Kur’anu, u suri El-Bekare, 185  ajet: Ramazan je onaj mjesec u kojem je spušten Kur'an, kao uputa ljudima s jasnim oznakama Pravoga puta i istinskoga razlučivanja...

RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!