Zagađenost zraka svom zadatku pristupa apsolutno demokratski – ugrožava svakoga. Možemo poslušati upozorenje i zatvoriti prozore, odustati od trčanja i fudbala i ne puštati djecu napolje. Donekle se kod kuće možemo zaštititi spravom za prečišćavanje zraka. Ali bježanja zapravo nema.
Cijeli Zapadni Balkan je podjednako ugrožen, pogotovo tokom sezone grijanja i kad nema vjetra da odnese otrov nekom drugom. Tog zajedničkog neprijatelja često vidimo i osjetimo. Stavio nam je do znanja da nije nimalo sramežljiv. Prema onoj staroj, moramo ga što bolje upoznati, a krajnje je vrijeme da svi zajedno krenemo u borbu protiv zagađenja zraka u ovim krajevima.
Nema nimalo prostora za odugovlačenje, a pandemija virusa korona otežava stanje. Posljedice zagađenosti zraka mogu pogoršati tegobe kod zaraženih ali i da organizam učine podložnijim infekcijama, uključujući Covid-19.
Od izloženosti spoljašnjem zagađenom zraku 2016. na Zapadnom Balkanu umrlo je skoro 13.500 ljudi: 3.051 u BiH, 486 u Crnoj Gori, 1.451 u Sjevernoj Makedoniji, 6.592 u Srbiji i 1.855 u Albaniji, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). U izvještaju nema posebnih podataka za Kosovo.
SZO je izračunala i da samo izloženost čvrstim česticama PM2.5 u zraku zbog termoelektrana na ugalj izazove gotovo 9.500 slučajeva prerane smrti godišnje na Zapadnom Balkanu, od skoro 13.500 smrti na godišnjem novou od ukupne zagađenosti zraka. Većina tih ljudi je radnog uzrasta.
Studija koju su objavili HEAL, Sandbag, CAN Europe, CEE Bankwatch i Europe Beyond Coal pokazala je da je 2016. godine 3.906 osoba prerano umrlo usljed zagađenja zraka samo iz termoelektrana na ugalj koje se nalaze na Zapadnom Balkanu, od čega zapravo većina van regiona, u državama članicama Evropske unije. Po rezultatima istraživanja Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) iz 2019. godine, samo u 19 većih gradova[1], isključujući Kosovo, od direktne izloženosti zagađenom zraku prijevremeno umire skoro 5.000 ljudi godišnje.
[1] Korča, Banjaluka, Brod, Prijedor, Sarajevo, Tuzla, Zenica, Bar, Nikšić, Pljevlja, Podgorica, Tivat, Bitolj, Skoplje, Tetovo, Beograd, Pančevo, Užice i Valjevo
Države ne daju objedinjene podatke o ekonomskim posljedicama zagađenosti zraka
Državne finansije su pod pritiskom, najviše zbog troškova liječenja i izgubljenih godina života, ali u budžetu na strani rashoda ne možemo vidjeti tu stavku objedinjenu, iako je jedna od glavnih.
U gore navedenoj studiji stoji da su termoelektrane na ugalj na Zapadnom Balkanu odgovorne za ekonomsku štetu na ime zdravstvenih troškova između 6,1 i 11,5 milijardi eura godišnje, od čega više od polovine snosi EU. Na Zapadni Balkan odlazi skoro trećina, dok se posljedice osjećaju čak i u Rusiji i u Egiptu. Novac koji se izgubi na ovaj način za godinu ili dvije dana u našem regionu bio bi dovoljan za izgradnju solarnih elektrana koje bi zamijenile skoro sva postrojenja za proizvodnju električne energije iz uglja.
Pritom, još nema tih stručnjaka koji bi mogli izračunati patnju onih koji obole zbog zagađenog zraka ili im se stanje pogorša s epizodama ekstremnih koncentracija polutanata. Nemojmo izostaviti ni posljedice po njihove porodice i firme u kojima ugroženi rade. Hronični bolesnici, djeca i stari među najranjivijim su grupama.
Treba znati i da opasne materije i jedinjenja u zraku podstiču klimatske promjene i da ćemo i tu platiti ogroman račun, na primjer na ime poplava, suša i epidemija.
Odakle dolaze zagađujuće materije
U ovom dijelu evropskog jugoistoka često se bilježe prekoračenja dozvoljene odnosno podnošljive koncentracije zagađujućih materija ili polutanata u zraku. Tome mogu da doprinesu nepovoljni vremenski uslovi. Najštetniji uticaj na ljude imaju pomenute čvrste čestice, koje nazivamo i prašinom.
Ta sitna prašina uglavnom se mjeri u kategorijama veličine do 2,5 mikrometra (PM2.5) i do deset mikrometara (PM10), a koncentracija se navodi u mikrogramima po kubnom metru. Od njihovog prodora u pluća i dalje u organizam donekle nas mogu zaštititi samo specijalne maske, jer su čestice premale da bi ih zaustavile hirurške i pamučne maske. Međutim, one prolaze i kroz kožu.
Izloženost PM česticama dovodi se u vezu s nizom bolesti, od kardiovaskularnih i respiratornih, preko dijabetesa i demencije, do manjeg fertiliteta, pojave leukemije kod djece i raka pluća. Što je čestica manja, lakše i dublje prodire u tijelo.
Ostale najčešće mjerene zagađujuće materije su ozon (O3), azotni oksidi (NOx) ugljen-monoksid (CO) i sumpor-dioksid (SO2). Na pojedinim mjestima u zraku se javljaju i teški metali, što je rezultat industrijskih procesa i sagorijevanja. Sumpor-dioksid specifičan je po tome što u atmosferi prelazi u takozvane sekundarne PM čestice.
Termoelektrane na ugalj i industrija među glavnim su izvorima emisija sumpor-dioksida na Zapadnom Balkanu, a azotni oksidi najviše dolaze iz termoelektrana na ugalj i saobraćaja. U većini zemalja regiona, emisije SO2, NOx i PM čestica iz velikih postrojenja veće su od graničnih vrijednosti, određenih u nacionalnim planovima za smanjenje emisija.
Sitne čvrste čestice najveći su ubica od svih zagađujućih materija u zraku
U BiH se registruju prekoračenja za PM10, SO2, O3 i azot dioksid ili NO2. Koncentracije PM10, NO2 i O3 u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji često prelaze maksimalne dozvoljene vrednosti. Stanovništvo Albanije veoma je izloženo azot-dioksidu i ozonu. U toj zemlji nema termoelektrana na ugalj.
Od 37 zemalja koje šalju izvještaje Evropskoj agenciji za životnu sredinu, u osam je 2018. godine premašen maksimalni preporučeni nivo izloženosti česticama PM2.5. Od njih se pet nalazi na Zapadnom Balkanu (sve zemlje Zapadnog Balkana osim Crne Gore, za nju nije bilo podataka). Dnevna granična vrijednost PM10 u gradovima Zapadnog Balkana bila je 120 do 180 dana godišnje iznad dozvoljene, a propisana je granica od 35 dana godišnje.
Stanovnici Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Srbije i Sjeverne Makedonije pate zbog zagađujućih materija iz dimnjaka elektrana i toplana te fabrika koje koriste ugalj i naftne derivate. Zrak truju postrojenja za preradu fosilnih goriva i zastarjeli kućni kotlovi za grijanje. Ozbiljno zagađenje dolazi iz građevinskih i poljoprivrednih aktivnosti i saobraćaja.
Osim što zdravlje i životnu sredinu ugrožavaju požari na neuređenim deponijama, posljednjih godina dio stanovništva sve više u kućna ložišta ubacuje plastiku, gumu i odbačenu lakiranu i farbanu drvenu građu. To nije nužno neobaviještenost / hir, već odraz siromaštva, u ovom slučaju energetskog siromaštva. Povrh toga, stvaramo sve više otpada, a sistem na to nema adekvatan odgovor, a nema ga ni na ostala pitanja u pogledu kvaliteta zraka.
Pritiskom i udruživanjem do čistog zraka
Šta onda možemo učiniti? Prvo i prvo, institucije su odgovorne građanima i građankama. Ujedinjeni Balkan za čist zrak pridružuje se solidarnoj i zajedničkoj borbi da stanovnici svake ulice, kvarta, sela i grada na Zapadnom Balkanu udišu čist zrak. Ugalj u svijetu postaje ružna uspomena. Već je isplativije graditi solarne elektrane i vjetroparkove nego održavati većinu postojećih termoelektrana, čak i onih novijih. Oprema za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora drastično pojeftinjuje. Kompanije koje proizvode i koriste ugalj suočene su sa sve većim troškovima na ime dozvola za ispuštanje ugljen-dioksida i ispunjavanja propisa za za zaštitu životne sredine. One ubrzavaju planove za gašenje ili barem za prebacivanje na druga goriva.
Šesnaest termoelektrana na ugalj u zemljama Zapadnog Balkana ispuštalo je 2016. godine više sumpor-dioksida nego svih 250 u EU
Po podacima za 2016. godinu iz pomenutog izvještaja koju su objavili HEAL i druge organizacije, šesnaest termoelektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu, koliko ih i dalje ima, emitovalo je više sumpor-dioksida (SO2) nego svih 250 koje su radile u Evropskoj uniji. Po podacima koje je skupio Europe Beyond Coal, u međuvremenu je u EU i Velikoj Britaniji ostalo samo 219 aktivnih termoelektrana na ugalj snage preko 15 megavata. U širem regionu, koji uključuje i Tursku, investitori su samo prošle godine otkazali planove za gradnju devet pogona i ugasili ili najavili gašenje još njih 68.
Gotovo je izvjesno da će par preostalih projekata biti zaustavljeno, a pitanje je šta će biti i s onih nekoliko koje su već u izgradnji. Skoro pola članica EU namjerava da u roku od deset godina potpuno odbaci ugalj, a lako se može destii da ih bude više. Slične su tendencije u Japanu, Kini i Sjedinjenim Državama. Za to vrijeme, Srbija i Bosna i Hercegovina i dalje guraju planove za nove termoelektrane.
Javni novac ne bi trebalo da se troši na finansiranje prljave industrije uglja
Države u regionu na ovaj ili onaj način daju ogroman novac građana za rudnike uglja i gradnju, održavanje i rekonstrukciju termoelektrana. Kako ovaj sektor gubi tržišnu bitku sa obnovljivim izvorima energije, ne može da opstane bez subvencija. Nije potrebna nikakva genijalnost da se zaključi da se ta sredstva mogu bolje upotrijebiti.
Sistem stanica za mjerenje zagađenosti i dalje često ne ispunjava sve potrebne kriterijume. I ovdje ima prostora za angažovanje građana i građanki. Brojni mali kućni uređaji za mjerenje kvaliteta zraka umreženi su preko popularnih aplikacija i postaju kontrolori ponekad neopouzdanih državnih podatka o zagađenju zraka.
U Sjevernoj Makedoniji već postoje podsticaji za zamjenu kotlova za grijanje na fosilna goriva u domaćinstvima čistijim rešenjima, na šta mogu da se ugledaju ostale zemlje u regionu. I na drugim mjestima na Zapadnom Balkanu ima skromnih pomaka, pogotovo s projektima izgradnje toplana koje koriste obnovljive izvore energije. Pogoni na biomasu niču po Srbiji i BiH, a u regionu se sve više koriste geotermalne pumpe za grijanje i hlađenje objekata.
Balkan samo zajedničkim snagama može sprovesti energetsku tranziciju
Napuštanje upotrebe uglja najvažnija je odluka za poboljšanje kvaliteta zraka
Ovdašnjim državama treba biti jasno da nema budućnosti sa zastarjelim termoelektranama i da je jedini izbor ubrzani prelazak na energiju sunca i vjetra. Za funkcionisanje takvog sistema, koji zavisi od vremenskih prilika, neophodno je međusobno povezivanje strujnih mreža zemalja Zapadnog Balkana i izgradnja postrojenjâ za skladištenje struje. To su najvažnije mjere za smanjivanje zagađenosti zraka. Ali za ozbiljan napredak potrebno je i pooštravati standarde za kvalitet zraka i poboljšavati propise o zagađivačima te ih strogo primjenjivati i za državne termoelektrane i pogone i za one u privatnom vlasništvu.
Svih šest zemalja našeg regiona je u novembru prošle godine potpisalo Sofijsku deklaraciju i tako prihvatilo Zelenu agendu za Zapadni Balkan i obavezalo se da će slijediti politiku EU i njen Evropski zeleni plan. On predviđa postizanje klimatske neutralnosti najkasnije 2050. godine. Regionalna saradnja put je za poboljšanje kvaliteta zaraka, ali i tehnološki napredak i unapređivanje ekonomske konkurentnosti, uz mogućnost povećanja ambicija preko ciljeva navedenih u dokumentu.
Zelena agenda za region podrazumijeva regulisanje prekograničnog uticaja zagađenosti zraka, donošenje strategija za poboljšanje kvaliteta zraka i podizanje kapaciteta sistema mjerenja. Lideri EU su nagovijestili da pristup bespovratnim sredstvima i jeftinim kreditima neće biti moguć ukoliko se ne ispunjavaju ciljevi.
Građanima treba olakšati montiranje uređaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u domaćinstvima. Dalje, projekti energetske efikasnosti u zgradarstvu i podsticaji i olakšice na tom polju mogu znatno da spuste potrošnju goriva.
Pa da zrak ponovo postane providan i bez mirisa, ako ne računamo mirise iz prirode. I bez ukusa! Nek ponovo bude prave magle, umjesto smoga i oblaka prašine.
Pridružite se našoj kampanji: bit.ly/UjedinjenBalkan
