Pandemija korona virusa u regionu i kod nas u BiH uzima sve više maha, a broj zaraženih se svakodnevno povećava.

Nagli porast broja oboljelih predstavlja najveću prijetnju zdravstvenom sistemu, ali i ekonomiji koja je i prije ovog bila krhka i nestabilna u BiH. Mnogi se pitaju ko će i na koji način da snosi troškove liječenja ogromnog broja pacijenata koji se liječe od COVID-a 19.

Kako će javne ustanove i privatne firme sa svime izaći na kraj, i da li će sve, kao i obično, pasti na leđa običnih građana, uposlenika i radnika?

Odgovor se nazire u federalnom Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti iz 2005. godine (Službene novine Federacije BiH, broj 29/05) u čijem 47. članu stoji da troškovi kućne izolacije padaju na teret kantona.

Bura komentara na društvenim mrežama oko ovog pitanja, digla se kada je Eldar Dizdarević objavio link s cjelokupnim uvidom u ovaj Zakon i napisao da se ovim Zakonom građanima garantiraju određena prava i da bi trebali od ljekara tražiti rješenje o izolaciji i na osnovu istog bolovanje, kao i sve ono što ih ovim Zakonom slijeduje.

Nejasnoće oko tumačenja zakona

"Za samo nekoliko sati ta je objava podijeljena više od šest hiljada puta. Skrenuo sam pažnju da se u članu 47. decidno navodi da troškovi kućne izolacije padaju na teret budžeta kantona. Ovdje posebno ističem da je norma određena bez navođenja da li je riječ o zaposlenim ili nezaposlenim osobama, o uzrastu, spolu i tako dalje. Dakle, ovaj član zakona se ne odnosi samo na zaposlene i to je jako važno imati na umu. Osim toga, svjedoci smo također da se sve preporuke, smjernice i mjere koje donose krizni štabovi u FBiH, kao i Ministarstvo zdravstva FBiH, provode na osnovu tog zakona".

Dodaje, kako je epidemiju u Federaciji BiH naredbom proglasio ministar zdravstva pozivajući se pri tome na član 6. stav 1. upravo Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti FBiH, za koji se nakon par mjeseci saznalo da je navodno „neusaglašen“.

“Dan nakon moje objave portal Radio Sarajevo objavio je da su se obratili Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, Zavodu zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo i Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo pokušavajući saznati na koji način građani mogu ostvariti prava po osnovu pomenutog člana zakona. Odgovoreno im je da su važeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti neusklađeni te da se s tim u vezi vode zvaničnim stavom kojeg je početkom marta ove godine dao Vjekoslav Mandić, federalni ministar zdravstva, upravo po osnovu bolesti COVID-19 i bolovanja“, ističe Dizdarević.

U vezi s ovim, iz Ministarstva je tada navedeno kako to znači da nema isplata iz budžeta.

‘Tumačenje daje zakonodavac’

Međutim, iako po profesiji nije pravnik, Dizdarević kaže kako mu je jasno da zvanični stav ministra ne može biti iznad zakona, niti u suprotnosti sa zakonom, niti može biti provedbeni akt za postupanje nekog organa, naročito kada su u pitanju uskraćivanja prava građana koja su im data određenim zakonom.

“Koliko ja znam, tumačenje zakonskih normi daje zakonodavac u jasno propisanoj proceduri. A ruku na srce, sam član 47. pomenutog zakona veoma je jasan i decidan”.

U želji da razjasnimo nedoumice oko sprovedbe ovog Zakona, kontaktirali smo Predstavnički dom Parlamenta FBiH i dobili odgovor u kojem se navodi slijedeće.

“U vezi Vašeg upita, kojim tražite pojašnjenje člana 47. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, molim Vas da  Prijedlog za  davanje autentičnog tumačenja navedenog člana, sa obrazoženjem uputite predsjedavajućem Predstavničkog doma Parlamenta FBiH  (član 208.,209. ,210., 211.,212.,213. i 214. Poslovnika Predstavničkog doma), kako bi, u skladu sa procedurom, bio upućen nadležnom radnom tijelu i Vladi FBiH. Ukoliko tržite provedbu člana 47. Zakona, molim Vas da se obratite nadležnom ministarstvu“, stoji u odgovoru Ureda tajnika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.

Više puta smo pokušavali stupiti u kontakt sa Ministarstvom zdravstva FBiH ali bezuspješno, a odgovore na pitanja koja smo poslali e-mailom nismo dobili.

Pokucali smo i na vrata Saveza samostalnih sindikata BiH u želji da od njih pokušamo dobiti odgovore na pitanja oko provedbe ovog Zakona u smislu zaštite prava radnika.

Bez konkretnih pojašnjenja

Iz Saveza su nas uputili na Sindikat zdravstvenih radnika gdje su nam kazali da Sindikat predstavlja i zastupa radnike u djelatnosti zdravstva Kantona Sarajevo i da shodno tome nije nadležan za traženo pojašnjenje.

Dodali su i to da su u skladu sa osnovom i ciljevima svoje djelatnosti, poduzeli radnje prema nadležnim institucijama zahtjevajući da se potvrđena infekcija ili izolacija zbog sumnje na korona virus radnika uposlenih u zdravstvu Kantona Sarajevo, tretira kao profesionalna bolest s priznavanjem prava po osnovu profesionalnog oboljenja.

"Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o federalnom propisu kojim je, između ostalog, propisano da provedbene akte po osnovu gore navedenog zakona donosi Federalno ministarstvo zdravstva u kome se formira i stručno savjetodavno tijelo tog Ministarstva radi proučavanja problema vezano za zaštitu od zaraznih bolesti, davanja i predlaganja stručnih mišljenja iz područja planiranja, programiranja i drugih bitnih pitanja iz oblasti zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, te da troškovi kućne izolacije padaju na teret budžeta kantona, sugerišemo da pojašnjenje člana 47. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti tražite od Federalnog ministarstva zdravstva i od kantonalnih predstavnika vlasti koji su zaduženi za poslove zdravstva i finansija", stoji u saopćenju Sindikata kojeg je potpisao predsjednik prim. dr. Edo Selimić.

Odgovore smo zatražili i od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, gdje su nam kazali da Zavod nije nadležan za autentično tumačenje odredaba Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i da kao takav ne snosi troškove kućne izolacije, te da se za stručna pojašnjenja obratimo Ministarstvu zdravstva FBiH.

Selektivna primjena zakona

"Za stručna pojašnjenje odnosno detaljnije odgovore na pitanja koja su vezana za izvršavanje navedenog propisa (Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti) odnosno pojedinih odredbi istog te i navedenog člana 47., možete se obratiti Federalnom ministarstvu zdravstva kao nadležnom za postupanje po istim, kao i nadležnim organima pojedinih kantona odnosno kantona u kojem osobe koje žele ostvariti pravo na naknadu za navedene troškove, imaju prebivalište", navodi se u odgovoru Stručne službe Zavoda.

Dizdarević smatra da ne bi bilo potrebe za otvaranjem ovog pitanja da su kantoni imali namjeru da ispoštuju ovaj član zakona što im je zakonska obveza, već bi sami našli za shodno širu zajednicu upoznati s njihovim pravima i uputiti ih na postupak ostvarivanja njihovih prava.

"U ovakvoj situaciji ipak bi bilo dobro da svi građani razmisle o ovome i upute svoje zahtjeve prema kantonima u skladu sa važećom odredbom Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, a u končanici i prema nadležnom sudu ako treba, jer zakone imamo da se provode i poštuju a ne budu mrtvo slovo na papiru".

Dodaje, kako je na snazi, prema trenutnom razvoju događaja u vezi ovog pitanja, selektivna primjena zakona u kojima se od nadležnih građanima nameću razne zakonske obaveze i kazne, dok se istovremeno uskraćuju njihova prava, a pri tome se zaboravlja da upravo građani pune budžete.

"Evo, recimo, građani se u Kantonu Sarajevo kažnjavaju sa novčanom kaznom između 500 i 1.500 KM (od 250 do 750 eura) ako ne nose zaštitnu masku, čak je izmijenjen zakon nakon što je Kantonalna skupština ‘provela proceduru’ kako bi se građani mogli kažnjavati. A kada građani zatraže svoja prava koja im pripadaju po zakonu to je onda mrtvo slovo na papiru, onda zakoni nisu usklađeni, onda je ministar dao zvanični stav", ističe Dizdarević.

USK krenuo u provođenje

Kaže da se po svemu što je javnost mogla da vidi u vezi pandemije korona virusa u FBiH, čini da je zakon usaglašen kada treba proglasiti epidemiju, a da je taj isti zakon neusaglašen kada građanima treba pokriti troškove.

"Sjetite se, također, kako su neustavno i nezakonito zabranili kretanje mlađim od 18 i starijim od 65 godina u FBiH na početku epidemije, što je na kraju Ustavni sud BiH ocjenio kao neustavnu mjeru kojom se grubo narušavaju osnovna ljudska prava. A sada ti isti ljudi kojima su grubo prekršena osnovna ljudska prava i zabranjeno kretanje, ali i svi ostali između 18 i 65 godina, imaju prema zakonu prava da ako odu u izolaciju da im troškovi padnu na teret budžeta, ali tu onda odmah nastaju problemi", ogorčeno zaključuje Dizdarević.

Da sve nije tako crno, najbolji primjer je Unsko-sanski kanton koji se već dao u rješavanje nesuglasica oko sprovedbe ovog Zakona i krenuo u njegovu praktičnu primjenu. S tim ciljem ovih dana je u Bihaću održan sastanak između predstavnika Zavoda zdravstvenog osiguranja i Zavoda za javno zdravstvo Unsko-sanskog kantona kojem su prisustvovali i načelnici odjela porodične medicine, te ljekari koji rade u COVID ambulantama.

Na sastanku se razgovaralo o bolovanju radnika oboljelih od korona virusa i na koji način olakšati proceduru kada je u pitanju privremena spriječenost u radu zbog posljedice ovog oboljenja, te na koji način platiti bolovanja osoba koje su oboljele od korona virusa ili se nalazi u izolaciji.

U zaključcima sastanka se navodi da će se radnik, koji ima simptome korona virusa, telefonskim putem javi u COVID ambulantu i zakazati termin pregleda. Ako ga ljekar ne može primiti taj, već drugi dan, njegovo bolovanje će se voditi od dana kada je on nazvao ambulantu. Isto vrijedi i za izolaciju.

"U COVID ambulanti bi se uzeli osnovni podaci, anamneza i pacijent bi se uputio obiteljskom ljekaru koji bi u toku dana ili sutra naparavio obavijest i uputio je poslodavcu u kojoj bi ga obavijestio da se dotični usposlenik nalazi na bolovanju, a tom radniku kojem je već proglašena izolacija javit će se da neko od njegovih dođe u COVID ambulantu i podigne obrasce koje treba predati poslodavcu", pojašnjava Nermina Čemalović, ministrica zdravstva USK.

‘Administracija najmanji problem’

Radnici sa područja Unsko-sanskog kantona koji su oboljeli od korona virusa ili se nalaze u izolaciji, mjesecima se susreću sa administrativnim preprekama kada je u pitanju privremena spriječenost i odsustvo sa radnog mjesta. Kasni se i sa izdavanjem rješenja zbog sporog procesa i procedure.

"Dok se u COVID ambulanti uzmu podaci, zatim se pošalju HES-u odakle se šalju u Zavod za javno zdravstvo, iz Zavoda ide u Ministarstvo zdravstva, potpisujemo rješenja i ponovo vraćamo HES-ovima i to se zatim uručuje pacijentu. To traje nekoliko dana i to predstavlja problem", dodaje ministrica.

Osim ovog, problem su predstavljale i šifre plaćanja i bolovanja, u smislu da li je radnik bolestan od korona virusa ili je izolovan.

"Najveći problem je bio upravo to da li je COVID kao bolest ili je osoba izolirana kao kliconoša. Ukoliko se COVID tretira kao bolest tada bolovanje ide na teret poslodavca u prvih 42 dana, a nakon toga na teret Zavoda za zdravstveno osiguranje. Dok u slučaju osobe koja je izlovana kao kliconoša od prvog dana ide na teret Zavoda i samim time smo morali rješiti određene nedoumice kako to tretirati, sa porodičnim ljekarima, nadležnim HES-ovima i epidemiolozima, što smo sada rješili", kaže Isidora Ivaniš Baltić, rukovodilac za opće i pravne poslove Zavoda za zdravstveno osiguranje USK.

Teret pandemije korona virusa najviše nose zdravstvene ustanove i domovi zdravlja. Pored pacijenata u hodu rješavaju i administrativne probleme, stavljajući zdravlje građana na prvo mjesto.

“Velik je pritisak na zdravstveni sistem i taj administrativni problem koji je prisutan u zdravstvu je tamo negdje na kraju i on se polako rješava. Nama je stalo da se ti pacijenti što brže rješavaju i ulaze u proces liječenja i izliječenja, a administracija će doći na kraju i ona je najmanji problem”, kaže Ademir Jusufagić direktor Doma zdravlja Bihać.

(akta.ba)