Međutim, rekreacija u vodi nosi sa sobom značajne zdravstvene rizike, poput utapanja i povreda, te opasnosti od zaraznih bolesti ili hemijskih sredstava, ističu stručnjaci Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

 Zato je odgovorno ponašanje osoba koji upravljaju bazenima i drugim vodenim površinama namjenjenim za rekreaciju, ali i odgovorno ponašanje samih kupača koji koriste te objekte. Zato javni bazeni trebaju imati kućni red koji mora biti istaknut na vidljivom mjestu i koji sadrži pravila ponašanja,  uključujući ona za higijenu i sigurnosne preporuke.

 Među vodećim uzrocima smrtnosti u svijetu

 Utapanje i „skoro utapanje“ su jedni od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu. Najčešće su u pitanju mala djeca, a u pravilu se radi o trenutku odsustva roditeljskog nadzora „na trenutak“. Zbog toga je neophodan konstantan nadzor roditelja ili odgovorne osobe za vrijeme boravka djece na i u blizini bazena.

 - Kada su u pitanju odrasle osobe, najčešće su utapanja kao i povrede na bazenima povezana sa upotrebom alkohola, zbog čega se na javnim bazenima zabranjuje pristup osobama u alkoholisanom stanju. Povrede povezane sa kupanjem na bazenima su povrede glave i mozga, povrede kičme, povrede ruku nogu i stopala. Ovim povredama je najčešće uzrok nepažnja na mokrim klizavim površinama oko bazena, kao i skakanje u vodu sa visine bez odgovarajućeg treninga i nadzora, ističe dr. Jasmin Durmišević iz Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu INZ-a.

 Nikada se ne smije naglo ući u vodu, neophodno je napraviti period prilagođavanja, tuširanjem ili laganim prskanjem vodom u plićem dijelu bazena. Nagla promjena temperature može dovesti do šoka i gubitka svijesti, te posljedično do utapanja ili povrede.  Na javnim bazenima je neophodno imati stručni nadzor "spasilaca", a i na kućnim bazenima neophodan je neprestan nadzor, posebno ako su u pitanju djeca.

 U svim bazenima bez obzira na veličinu, oblik i materijal od kog su građeni, voda mora biti zdravstveno ispravna, čista, bistra, bez boje. Ne smije sadržavati otrovne i nadražujuće tvari, niti uzročnike (bakterije, viruse, gljive, parazite) koji bi mogli izazvati bolesti kod kupača. Također, neophodno je da voda u bazenima bude pod stalnim zdravstvenim nadzorom nadležne zdravstvene ustanove. Ovo podrazumjeva redovnu kontrolu fizičkih i mikrobioloških karakteristika vode, te kontrolu hlorisanja vode.

 Ko ne smije i ne treba koristiti bazen

 Zagađenje i uzročnici mogu u vodu dospjeti direktno sa vodom iz izvora vode koji se koristi za napajanje bazena, iz neposredne okoline bazena, kao i od samih kupača. Preko vode u bazenima mogu se prenijeti crijevne zarazne bolesti, kožne zarazne bolesti kao i zarazne bolesti disajnog sistema putem raspršenih vodenih kapljica.

 Posebno su osjetljiva djeca. Rane, ogrebotine, nepravilno održavani pirsinzi, oštećena koža neposredno nakon depilacije i upaljena koža povećavaju mogućnost od ulaska uzročnika bolesti u organizam.

 Osobe koje boluju od zaraznih bolesti ne bi smjele da koriste javne bazene, jer predstavljaju zdravstveni rizik za druge kupače. Osobama sa vidljivim gnojnim kožnim promjenama ne smije biti omogućeno korištenje bazena.

 Osobe koje boluju od crijevnih zaraznih bolesti, kao i osobe koje su u zadnjih sedam dana bolovale od crijevnih zaraznih bolesti, ne bi smjele koristiti bazen. Na bazenima postoji povećani rizik od prenosa bolesti disajnih organa (gripa), zbog velikog broja osoba na malom prostoru bazena. Ovo se posebno odnosi na zatvorene bazene gdje je rizik još veći zbog povećane temperature i vlažnosti, zbog čega je u ovim objektima neophodna i odgovarajuća ventilacija.

Prije ulaska u bazen

 Svi kupači prije ulaska u bazen moraju se tuširati toplom vodom i sapunom, te dezinficirati noge odgovarajućim sredstvom, da bi odstranili eventualno prisutne tragove znoja, mokraće, izmeta, kozmetičkih sredstava i bilo kakvih drugih materija koje bi mogle zagaditi vodu u bazenu.

 Bilo bi poželjno da kupači obave nuždu prije ulaska u bazen kako bi se smanjila mogućnost od slučajnog ispuštanja mokraće i fekalija u bazen. Zbog ovoga je poželjno da mala djeca koriste posebne bazene, manjih dimenzija, koji nisu povezani sa bazenom za odrasle. Ovo smanjuje i rizik od utapanja, a i omogućava u slučaju onečišćenja vode fekalijama lako i brzo pražnjenje i čišćenje bazena.

 - Hemijske supstance u bazenima mogu biti porijeklom iz izvora kojim se snadbjeva bazen, mogu biti namjerno dodate u vodu zbog tretmana vode, mogu slučajno dospjeti u vodu iz okoline ili sa samih kupača (kozmetička sredstva, ulja sa sunčanje i sl), dodaje dr. Durmišević. 

 Upotreba montažnih bazena

 Često se u posljednje vrijeme koriste montažni bazeni, izrađeni od plastike, kao i oni na napuhivanje. Manji bazeni na napuhivanje se koriste pretežno za dječiju razonodu ali postoje i montažni bazeni većih dimenzija. Slični principi važe i za ove bazene. Prije upotrebe treba dobro proučiti upute proizvođača, koristiti odgovarajuće pumpe i filtere. Bazen se mora čistiti i dezinficirati. Voda mora biti čista, mora se redovno mjenjati i dezinficirati.

 Dezinfekcija ovakvih bazena se može vršiti u kućnim uslovima odgovarajućim komercijalnim sredstvima prema uputstvima proizvođača. Nakon upotrebe ovakvih manjih bazena za djecu, voda se treba prosuti, bazen oprati i dezinficirati.

 Prije ulaska u bazen svi kupači trebaju da se tuširaju. Malu djecu treba naučiti da ne gutaju vodu iz bazena, te da ne vrše nuždu u bazen. Također je jako važno naglasiti da se djeca ne smiju ostaviti bez nadzora ni tokom razonode u ovakvim malim bazenima. Malo dijete se može utopiti i u vodi dubine šest (6) centimetara.

 Neophodno je naglasiti i opasnost od povišenih temperatura i sunčevog zračenja tokom ljetnih mjeseci. Kada su visoke temperature zraka postoji opasnost od toplotnog udara, sunčanice i gubljenja tečnosti. Neophdno je tokom rekreacije unositi dovoljne količine tečnosti.

 U okolini bazena treba biti dovoljno hladovine, najbolje bi bilo prirodne a u odsustvu obezbjediti dovoljno suncobrana i sličnih zaslona od sunca. Također kožu treba zaštiti odgovarajućom odjećom i zaštitnim kremama te izbjegavati duže izlaganje suncu, da bi izbjegli nastanak opekotina. Dugotrajno i višegodišnje izlaganje kože suncu povećava rizik obolijevanja od raka kože.