Istraživanja su pokazala da su sredovječni najmanje zadovoljni životom, da su parovi zadovoljniji od samaca, da je zadovoljstvo životom veće kod visokobrazovanih a niže od prosjeka u EU kod nezaposlenih ljudi i samohranih roditelja. Također su podaci ukazali da ispitanici iz nordijskih zemalja u najvećoj mjeri osjećaju "da je ono što rade u životu vrijedno", kao i da očekivani životni vijek u EU raste i da Italijani, Španci i Francuzi žive u prosjeku duže od ostalih Evropljana.
Na skali od 1 (vrlo nezadovoljni) do 10 (vrlo zadovoljni), Evropljani zadovoljstvo životom općenito ocjenjuju s 7,1 u prosjeku, a samo u dvije članice EU bilježi se ocijena ispod 6, pokazala je publikacija Europske statističke službe o kvaliteti života u EU objavljena povodom međunarodnog dana sreće koji se diljem svijeta obilježava 20. marta.
Gledano po zemljama, životom su najzadovoljniji stanovnici nordijskih zemalja, ali i Luksemburga, Holandije i Austrije, dok su najmanje zadovoljni Bugari i Mađari. Grci, Letonci, Estonci, Slovaci i Česi također nisu naročito zadovoljni životom. Međutim, osim u Bugarskoj i Mađarskoj, i ne tako zadovoljni građani u prosjeku zadovoljstvo životom ocjenjuju ocjenom iznad 6.
Na zadovoljstvo životom djeluju i prihodi i, mada su oni s najvišim prihodima zadovoljniji od onih s nižim, i ljudi s najnižim prihodima skloniji su da budu zadovoljni svojim životom nego da budu nezadovoljni.
Značajnu ulogu imaju i ostali demografski i socio-ekonomski faktori, poput starosti, stručne spreme, tipa domaćinstva u kojem ljudi žive i zasposlenosti .
Statistike pokazuju da su sredovječni ljudi mnogo manje zadovoljni životom od mladih i starih, osim u istočnoevropskim zemljama .
S druge strane, stručna sprema pozitivno djeluje na zadovoljstvo životom, kao i život u paru sa ili bez djece. Podaci potvrđuju da ljudi da nižim obrazovanjem zadovoljstvo životom ocjenjuju nižom ocjenom, s 6,8 u prosjeku, a oni s visokoškolskim sa 7,5.
Kada je riječ o tipu kućanstva u kojem žive, u jednočlanim kućanstvima prosjek zadovoljstva životom dobio je prosječnu ocjenu 6,9 a kod parova 7,4, dok je kod samohranih roditelja 6,3.
Najniži nivo zadovoljstva životom bilježi se, očekivano , kod nezaposlenih ili građana nesposobnih za rad.
Indikator ukupnog zadovoljstva životom je i osjećaj svrhe koji se mjeri postotkom Evropljana koji se slažu ili ne slažu s konstatacijom "Generalno osjećam da je ono što radim u životu vrijedno".
Istraživanje je pokazalo da se s tim najviše slažu u nordijskim zemljama, koje imaju i najvišu razinu zadovoljstva životom općenito. Tako se u nordijskim zemljama s tom izjavom slaže više od 90 posto ispitanika a prosjek na nivou EU je 78,5 posto.
Eurostat je kvalitet života, s obzirom na činjenicu da visina BDP ne "govori sve" , mjerio na bazi 8 +1 dimenzije (skupa indikatora). Prvih osam dimenzija sadrži objektivne faktore i subjektivnu percepciju i to su: materijalni uvjeti života, produktivnost ili glavna aktivnost, zdravlje, obrazovanje, slobodno vrijeme i socijalna povezanost, ekonomska i fizička sigurnost, uprava i osnovna prava i priroda i uvjeti života dok se dodatna dimenzija odnosi na percepciju ukupnog života.
Indikator očekivanog životnog vijeka razmatran je u sklopu dimenzije "zdravlje".
Očekivani životni vijek na rođenju u EU raste u posljednje dvije decenije i između 2002. i 2011. povećan je na 80,4 sa 77,7 godina.
Italijani, Španci i Francuzi žive u prosjeku duže od ostalih Europljana (82,8 odnosno 82,6 odnosno 82,3 godine) dok manje od 80 godina života prosječno mogu očekivati u Sloveniji, na Kipru i Malti. Najkraći očekivani životni vijek imaju Latvija i Litva, 73,9 odnosno 73,8 godina u prosjeku.
Kvaliteta života mjerena je i na temelju stanja zdravlja građana u nekoj zemlji. Stanje zdravlja se povezuje s bruto domaćim proizvodom (BDP) zemlje ali korelacija slabi nakon dostizanja određenog nivoa ekonomskog razvoja, navodi se u izvještaju u kojem su članice EU na temelju odnosa između zdravlja i BDP podijeljene u tri grupe .
U prvoj grupi su zemlje iz srednjeg i istočnog dijela EU u kojima je očekivanje životni vijek niži od evropskog prosjeka ai BDP po stanovniku im je niži od prosjeka.
Zemlje na jugu Unije imaju veći BDP po stanovniku i najduži očekivani životni vijek .
Treću grupu čine zemlje sa zapada i sjevera EU s najvišim BDP po stanovniku u Uniji i očekivanim životnim vijekom kao u zemljama s juga EU ili čak nešto nižim.
Prijevremeno napuštanje ozbrazovanja jedan je od pokazatelja iz dimenzije "obrazovanje".
Istraživanja potvrđuju da prijevremeno napuštanje školovanja nosi povećani rizik od socijalne isključenosti i siromaštva pa društvo, kako se upozorava, mora smanjiti broj mladih ljudi koji se odlučuju za tu opciju .
Jasna veza između BDP po stanovniku i udjela onih koji napuštaju školovanje prije vremena nema. Naime, s jedne strane većina članica sa zapada i sjevera EU ima veći BDP po stanovniku u prosjeku i manji postotak onih koji prije vrijeme prekidaju školovanje od evropskog prosjeka.
S druge strane, najmanji postotak onih koji prije vremena prestaju da se obrazuju registrira se uglavnom u članicama EU iz središnjeg i istočnog dijela bloka, a to su zemlje s manjim BDP po stanovniku od prosjeka.
Onima koji prije vremena napuštaju školovanje smatraju se ljudi između 18 i 24 godine koji imaju najviše srednje obrazovanje i nisu nastavili dalje školovanje ili obuku .

{fcomment}