Senaid Salkičević je čovjek koji treba da bude najbolji pokazatelj kako čelična volja u životu može da sruši sve prepreke.
U toku ratnih dešavanja u svom rodnom Tešnju doživio je veliku porodičnu tragediju. Igrajući fudbal sa svojim ocem, pala je jedna agresorska granata, koja je zauvijek promijenila njegov život. Otac je poginuo na licu mjesta, a tada osmogodišnji Senaid, izgubio desnu nogu. Iako još kao dječak, bio je svjestan tragedije koja je zadesila njega i njegovu cijelu porodicu, prisjeća se Senaid.
“Bio je to težak period, sjećam se da sam bio veoma ljut zbog svega što se desilo, ali vremenom sam shvatio da moram da se borim. Moj otac je bio veliki borac i zbog njega nisam smio lako odustati od života. Ta činjenica mi je dala najveću snagu za sve ono što me kasnije čekalo. Naravno, da nije bilo moje majke, ne bih bio tu gdje jesam. Zajedno smo uspjeli prebroditi tu tragediju. Ona je radila sve moguće poslove, samo kako bih ja imao sve što poželim u životu. Meni zahvaljujući njoj nikada ništa nije falilo, ali nekada pomislim kako bi moj život izgledao da nisam sve to doživio, da li bih bio toliko uporan, da li bi imao toliku želju za dokazivanjem. Možda bi moj život krenuo u potpuno drugom smjeru”, kaže Senaid.
Možda bi za neke ovo bila bezizlazna situacija, ali ne i za Senaida. Samo tri mjeseca nakon tragedije, sa majkom odlazi prvo u Zagreb, a poslije i u Njemačku. Oporavak je trajao dugo, ali je Senaida naučio da život nikada nije lagan i da sa sobom uvijek nosi različite izazove. Vremenom počinje da se bavi sportom, odnosno da trenira Thai Kick Boks. To mu je dalo još veću volju za životom, ali i uspjehom, pa je tako uz dosta truda i znoja čelični Senaid postao i svjetski šampion u ovom sportu. Njegov uspjeh je još veći, kada se zna da je do titule prvaka svijeta došao boreći se protiv kako sam kaže potpuno zdravih boraca.
Povezana slika
“Sve se dogodilo slučajno. Takmičenje je održano u Rumuniji, a ja sam pozvan kao rezervni borac. Sreća je da sam sa svojim trenerom imao dosta vremena da se spremim za turnir, a moja prednost također je bila to da sam do tada u svojoj karijeri imao borbe samo sa vrhunskim borcima. Možda će zvučati prepotentno, ali sam do titule stigao bez većih problema, a da budem iskren, to ni ja nisam očekivao”, otkrio nam je Senaid.
Senaid je danas sretno oženjen i otac je dvoje male djece. Bezrezervnu podršku ima u svojoj supruzi, koja ima razumijevanja za posao kojim se sada profesionalno bavi.
“Supruga mi je veliki oslonac u životu. Profesionalno se bavim ovim sportom i od toga živim. Svake druge sedmice sam na putu, a ona sa djecom ostaje kući, ali i pored toga ima dosta razumjevanja za sve moje obaveze. Veoma sam joj zahvalan i smatram da ni bez nje ne bih bio to što jesam”, tvrdi Senaid.
Osim što je uspješan u sportu kojim se bavi, veliki je humanista, a svoju humanost najbolje je dokazao kada je Alenu Hajdareviću, čovjeku koji je također ostao bez noge u saobraćajnoj nesreći, nedavno omogućio dolazak u Njemačku kako bi dobio odgovarajuću protezu. Kako kaže, to je samo početak humanitarnih akcija, koje namjerava organizovati u budućnosti.
“Dosta puta je u životu je meni pružena ruka spasa, a dragi Bog mi je mnogo toga omogućio. Mislim da moram na neki način da se i ja odužim. Alen Hajdarević je samo jedan primjer. U budućnosti sa svojim prijateljima namjeravam osnovati fondaciju, kako bih pomagao što većem broju ljudi koji su doživjeli slične sudbine kao Alen i ja”, riječi su Salkičevića.
Za kraj razgovora, Senaid je uputio poruku svim ljudima koji se nekada nađu u teškim situacijama životu.
“Ja znam da se Bosni i Hercegovini ne nude idealni uslovi za život, ali ljudi jednostavno ne smiju odustajati. Nikome ništa nije palo samo s neba. Svako je odgovoran za svoj životni put, treba se boriti i nikada ne predavati”, zaključio je Senaid.
Novinar: Admir Oručević
Preuzeto sa: www.source.ba