Nacional, osim toga, mora ukloniti sporni intervju sa svoje internetske stranice te objaviti cijelu presudu. Karamarkov odvjetnik Veljko Mljević najavio je žalbu, jer smatra da je dosuđeni iznos pre mali. Na izricanju presude nisu bili Karamarko ni glavni glavi urednik Nacionala Berislav Jelinić.

Osim Nacionala Karamarko je zbog spornog intervjua tužio i Manolića kojega tereti za klevetu. No, taj je spor koji je 20. siječnja počeo na Općinskom kaznenom sudu upućen na mirovno vijeće koje u roku od tri mjeseca mora donijeti odluku.

Tužbe protiv Nacionala uslijedila je nedugo nakon intervjua objavljenog 2. lipnja prošle godine u kojem je Manolić, između ostaloga, rekao da je Udba ulovila Karamarka u sitnom kriminalu te da su ga ucijenili da radi za njih. Nakon tog teksta, Karamarko je podnio tužbe protiv Nacionala, Manolića, ali i Ante Barišića, profesora Fakulteta političkih znanosti koji je u intervjuu potvrdio sporne navode.

Nakon što je Karamarko ljetos podnio tužbu zbog klevete Manolić je prokomentirao da je suđenje "najbolji način da se utvrdi istina".

Karamarko je, pak, Manolićeve tvrdnje ocijenio lažima i klevetama plasiranima u javnost "zbog političkih motiva i u predizborne svrhe". Govorio je i da su neki bivši djelatnici SDS-a, koji su ga operativno obrađivali, spremni na sudu posvjedočiti da su Manolićeve optužbe na njegov račun lažne, odnosno da nije bio suradnik tajne službe bivše Jugoslavije, već je bio žrtva SDS-ove operativne akcije kodnog naziva "Trs".

Naglasio je da je cijeli život otvoreno promicao proeuropsku i antitotalitarnu politiku te da ga Manolić ga želi diskreditirati jer se zalaže za procesuiranje krivaca za komunističke zločine.

Manolić, koji je bio jedan od osnivača HDZ-a i u doba borbe za neovisnost Hrvatske najbliži suradnik Franje Tuđmana, izjavio je za tjednik Nacional da bi se Tuđman, da je išao provoditi lustraciju, prvo trebao riješiti Karamarka jer je "radio za Udbu krajem 80-tih". Manolić je nakon Drugog svjetskog rata obnašao visoke dužnosti u Sekretarijatu unutrašnjih poslova tadašnje NR Hrvatske i Udbi, a nadzirao je i sve zatvore za političke zatvorenike u bivšoj Jugoslaviji. Također je 1992. kao predsjednik hrvatske Vlade bio nadređen Karamarku koji je imenovan za šefa njegova kabineta.

(FENA) H.Š.