U tužbi Vrtar v. Hrvatska (podnesak br. 39380/13), Europski sud za ljudska prava presudio da je došlo do povrede člana 6., stavka 1. (prekomjerno trajane postupka) i povrede člana 13.

Kao pravičnu naknadu, sud je dodijelio 4.000 eura nematerijalne štete i 1.870 eura sudskih i ostalih troškova.

Podnositelj tužbe, Tena Vrtar, državljanka je Hrvatske rođena 1998. godine i živi u Vinkovcima (Hrvatska). Nju je u postupku pred sudom zastupala njena majka Marina Mamić.

U januaru 2001., majka Tene Vrtar podnijela je zahtjev u ime kćeri u Općinskom sudu u Vinkovcima za izvršenje presude od Septembra 1999. kojom se određuje da otac Tene Vrtar mora plaćati alimentaciju.

U februaru 2003. godine, sud je donio rješenje o izvršenju, tako da se alimentacija mogla odbiti od plate oca i rješenje je proslijeđeno njegovom poslodavcu. Otac se žalio na odluku, tvrdeći da redovno plaća alimentaciju.

U maju 2011, majka podnijela je tužbu u ime svoje kćeri na Županijskom sudu u Varaždinu po osnovu prekomjerne dužine trajanja postupka za prisilnu naplatu alimentacije. Taj je sud, a potom i Vrhovni sud u maju 2012. godine, presudio u korist Vrtar i dodijelio joj oko 1.070 eura odštete.

U konačnici, majčina ustavna tužba podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda odbačena je kao neprihvatljiva.

Oslanjajući se na član 6. stavka 1. (pravo na pravično suđenje u razumnom roku) i član 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) Europske konvencije o ljudskim pravima, Vrtar je podnijela žalbu na kašnjenje u postupku - više od 13 godina – u provođenju presude u kojoj se ocu odredilo plaćanje alimentacije, navodeći da se pravni lijek koji je iskoristila kao osnov za žalbu pokazao kao neučinkovit.

(FENA) F.F.