ESLJP je donio presudu u predmetu br. 10161/13 protiv Hrvatske na temelju tužbe što su ga prema članku 34 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda podnijele M. i M. (majka i njezina malodobna kći) 3. siječnja 2013. 

 "Sud utvrđuje da predmet nije riješen u više od četiri godine i tri mjeseca", stoji u presudi objavljenoj na službenim stranicama ESLJP-a.

 Pozivajući se na druge predmete (primjerice Eberhard i M., te Kopf i Liberda protiv Austrije, no. 1598/06, §§ 46-49, 17 siječnja 2012.) ESLJP navodi da bi "samo činjenica" tako dugotrajnog postupka "bila dostatna da se utvrdi da tužena država nije postupila u skladu sa svojim obvezama prema članku 8 Konvencije" čak i u slučaju da predmet nije iziskivao veću žurnost od uobičajenog postupanja u vezi sa skrbništvom nad djetetom. 

 Presudom iz 2007. Općinski sud u Zadru je nakon razvoda bračnog para skrbništvo nad djevojčicom povjerio ocu I.M. prema preporuci psihologa, psihijatra i Centra za socijalnu skrb te konačnu presudu potvrdio 2008. 

 Međutim, djevojčica je opetovano tražila da živi s majkom, bojala se od oca i prijavila zlostavljanje o čemu postoji liječnička i policijska dokumentacija. 

 Djetetov strah od oca potvrdili su 2011. na vještačenju stručnjaci iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu koji su zapisali da je djevojčica "traumatizirano dijete s natprosječnim mentalnim sposobnostima, jakom samokontrolom, neurotizmom, učinkom depresije, hipersenzitivna, anksiozna s jakim kompelskom inferiornosti" te je u nje dijagnosticiran "diskretni tremor". 

 Djevojčica se počela i samoozljeđivati te je u jednom od idućih vještačenja zapisano je da je "dijete godina opterećeno pregledima stručnjaka, sudskim procesima, intervjuima u centru za socijalnu skrb i da se nada da će konačno netko saslušati njezinu želju da živi s majkom jer od dobi od šest godina nesretna je što živi s ocem". 

 Kako je državno odvjetnišvo obacilo tužbe majke i djevojčice o tome da je otac zlostavlja, one su se žalile, a slučaj je bio podnesen i Ustavnom sudu koji nije prihvatio taj predmet. 

 Europski sud za ljudska prava presudio je da Hrvatska mora platitima oštećenima u roku od tri mjeseca ukupno 25.600 eura neimovinske štete te sudske troškove. 

 (Fena) ck