Đinđić je pogođen hicem u srce, u dvorištu zgrade vlade, 12. ožujka 2003. godine, u 12:25 sati, a njegov tjelohranitelj je ranjen.
Atentatu na premijera prethodio je neuspjeli pokušaj atentata 21. veljače 2003., na autocesti Beograd - Zagreb, kod hale Arena, što je također obuhvaćeno presudom atentatorima, pripadnicima "zemunskog klana", navodi Tanjug.
Odmah posle ubojstva predsjednika vlade, proglašeno je izvanredno stanje i pokrenuta akcija "Sablja", u okviru koje su uhićeni a poslije troipogodišnjeg procesa i osuđeni, pripadnici "zemunskog klana" kao organizatori i izvršitelji ubojstva, dok su inicijatori do danas ostali nepoznati.
Đinđić je rođen 1. kolovoza 1952. Još tijekom studija zapažen je kao jedan od prvih, mlađih disidenata tadašnje SFRJ.
Diplomirao je filozofiju 1974. godine, a doktorirao 1979. na sveučilištu u Konstanzu u Njemačkoj.
S još 12 intelektualaca 1989. godine sudjelovao je u obnavljanju Demokratske stranke, čime se aktivno uključio u politički život.
Siječnja 1994. godine izabran je za predsjednika DS-a, na čijem čelu je ostao do tragične smrti.
Predvodio je više oporbenih saveza u borbi protiv režima Slobodana Miloševića, a kao predstavnik koalicije "Zajedno" 21. siječnja 1997. izabran je za gradonačelnika Beograda, nakon takozvanog leks specijalisa, koji je uslijedio posle masovnih uličnih prosvjeda zbog namještanja izbornih rezultata i pod pritiskom međunarodne zajednice.
Zbog brojnih nesuglasica koalicija "Zajedno" raspala se krajem lipnja 1997. a Đinđić je, glasovima zastupnika SPO-a i tadašnje oporbe u gradskom parlamentu (Srpske radikalne stranke i Socijalističke partije Srbije), smijenjen s mjesta gradonačelnika.
Američki tjednik Time u rujnu 1999. godine uvrstio je Đinđića među 14 vodećih europskih političara trećeg milenija.
Đinđić je bio jedna od ključnih osoba promjena u Srbiji 2000. godine, kao šef središnjeg izbornog stožera i koordinator promotivne kampanje DOS-a za savezne izbore rujna 2000. godine, posle kojih je uslijedio masovni bunt i prijelom 5. listopada 2000.
Đinđić je potom postao predsjednik vlade.
Dobitnik je ugledne njemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu u oblasti politike, a 2002. u Pragu je primio nagradu Fondacije "Polak" za doprinos razvoju demokracije u Srbiji.
Autor je više znanstvenih radova iz oblasti filozofije i političke teorije i prevoditelj, odnosno priređivač nekoliko filozofskih i teorijskih djela. Aktivno se bavio i političkom publicistikom.
(Fena) rg
{fcomment}