S raspadom Jugoslavije i stečajevima velikih industrijskih poduzeća, osobito građevinskih, samački domovi ostali su bez stanara. Sada se o toj temi, kao ilustraciji deindustrijalizacije slovenskog gospodarstva, snima i film.

"Nekadašnji samački domovi izgubili su svoj izrazito radnički karakter te svjedoče o fenomenu nestanka radništva kao društvene kategorije, ali i o recesiji slovenskog gospodarstva", kaže redatelj Metod Pevec.

Scenarij njegova filma govori o stanarima samačkog doma u Velenju. U njemu još živi nekoliko desetaka radnika građevinske tvrtke Vegrad koja je završila u stečaju. Direktorica tvrtke, koja se proslavila postavljanjem plakata kojima je radnike iz Bosne upozoravala da se moraju prilagoditi civilizacijskim standardima Europe jer je Slovenija u Europskoj uniji, sada je u zatvoru zbog malverzacija, ali stečajni upravitelj malobrojnim preostalim stanarima i dalje naplaćuje stanarinu iako je firma svakom od njih ostala dužna u prosjeku po 16.000 eura pa se je većina morala vratiti u domovinu.

Jedan od zadnjih samačkih domova je i dom ljubljanske gradske čistoće "Snaga", u kojemu živi 140 stanara, dok ih je ranije bilo dvostruko više.

Uglavnom je riječ o ljudima iz Cazinske krajine u BiH koji su se desetljećima tradicionalno zapošljavali u gradskoj komunalnoj djelatnosti, dok su im obitelji ostajale kod kuće.

"Danas je drugačije nego nekad", izjavio je za "Delo" Abdija Duraković, jedan od zadnjih veterana doma. U njemu u maloj sobi živi već 37 godina, zajedno s bratićem Mehom koji je posao vozača komunalnog vozila u međuvremenu zamijenio i sada radi kao taksist.

"Sve je drugačije, a na mjestu gdje je bila kuhinja za stotinu ljudi sada je prostor s televizijom, automatom za kavu i prostor za pušenje. Imamo i internet i bosanske televizijske programe", kaže Abdija koji će u "Čistoći" i samačkoj sobi koju plaća 100 eura mjesečno dočekati i mirovinu.

(Fena) rg

{fcomment}