"Ruke keramičara po kvadratu postavljenih pločica vrijede do 30 eura. Bogme smo malo i kazali, malo smo i pogriješili, nakon teksta kojim smo otvorili pitanje deficitarnosti ovog zanimanja javili su nam se brojni čitatelji ustvrdivši kako cijene po kvadratu skaču i preko 110 eura. Eto ga na, takli smo u gorući nam dalmatinski problem, uočili kako dobar keramičar vrijedi u narodu kao suho zlato", piše Slobodna Dalmacija.

O tome koliko je ovaj posao unosan govorio je penzionisani splitski profesor keramike, 70. godišnji Zdravko Čović koji je obučio više od 30 generacija keramičarskih zanatlija. Doduše, kako kaže, od tog broja samo je mali dio istrusio koljena. Čak 90 posto njih, ako ne i više je otišlo u vozače, građevinare, konobare, radnike svih vela. Keramiku eto ga đavla, ostaviše za sobom bez trunke kajanja.

"Ta cijena od 100 i više eura, to vam je već cifra od lani. S obzirom kako je sve poskupilo, sada je ona i viša. Ta se cijena odnosi na postavljanje onih velikih pločica, 240 puta 140 i više centimetara, to je hit nad hitovima. Za to postaviti moraš znati zanat, ali moraš i imat dobar alat. To rade samo najbolji, a njih je malo. I zato se cijena keramičarskog rada diže u nebo. Lipa se tu lova zaradi. Priča mi jedan moj bivši učenik, sad ima svoju firmu, kako mjesečno okrene bez problema dvije do tri tisuće eura. Može i više. Uvijek mu ostanu dvije", govori Čović.

O dolasku na rad u inozemstvo kazao je sljedeće:

"Zato su naši keramičari odlazili vani u Njemačku i zarađivali mjesečno do tri hiljade maraka. Niska cijena rada se kod nas držala sve do prije nekoliko godina, nakon čega započinje građevinski boom. Cifre su potom poletile u nebo po zakonu ponude i potražnje", kazao je profesor.