Jasmin Dolamić – Astrofotografija mi pruža jednu novu perspektivu

25 Maj 2022
14421 puta

Fotografije svemira daju zapanjujuće onostrane prikaze zamršenih oblika i vatrenih boja. Istovremeno je postala i ključna u pokušajima astronoma da razumiju svemir i njegove mehanizme. Otkako je snimljena prva astronomska fotografija Mjeseca 1840. godine, tehnologija je napredovala kako bi naučnicima pružila što jasnije i tačnije slike svemira.

Međutim, osim naučnicima, tehnologija je omogućila svim ljudima da ispune svoju znatiželju. Astrofotografija se u svijetu razvijala uporedo s mogućnostima foto aparata. U 2022. godini možemo reći da upravo ona polako prelazi iz amaterskog hobi zanimanja u zasebnu vrstu umjetnosti fotografije.

U BiH astrofotografija, kao i sve otprilike što možete pronaći na E-voluciji, postoji zahvaljujući interesu nekolicine osoba. Jasmin Dolamić je jedna od njih. Rođen 1993. godine u Tešnju odrastao je u okruženju koje mu je omogućilo da se zainteresuje za fotografiju, a zatim i fotografisanje noćnog neba. Tešanj je jedan od gradova BiH koji ne stvara velike količine svjetlosnog zagađenja, pa zbog toga nije potrebno da bježite desetinama kilometara u divljinu kako biste jasno mogli vidjeti zvijezde i planete.

Jasmin Dolamić se astronomijom aktivno bavi nepune 4 godine, a astrofotografijom otprilike dvije godine. O ovom zanimanju, zvijezdama i planetama, aparaturi, i svemu ostalom o astrofotografiji Jasmin Dolamić je govorio i za portal E-volucija.

Kako izgleda postupak dobijanja perfektne slike zvijezda?

Astrofotografija spada među možda najkomplikovanije oblike fotografije – to je i jedna od osobina koje ju čine tako zanimljivom. Tako da se za dobiti perfektnu sliku zvjezdanog neba mora podudariti i ispuniti puno uslova.

Kao prvo, poželjno i potrebno je naravno da je noć vedra, bez oblaka i sa što manje vjetra. Sljedeći limitirajući faktor je Mjesec: svi objekti dubokog neba su jako blijedog sjaja, tako da za vrijeme punog Mjesec otpada snimanje bilo čega osim samog Mjeseca ili planeta, a ukoliko je Mjesec djelimično osvjetljen onda opet ograničava kvalitet snimanja, tako da je idealno snimati dok je na nebu mladi Mjesec. Sljedeći korak je pobjeći od svjetlosnog zagađenja – za dobiti dobru astrofotografiju jako je bitno snimati sa tamne lokacije.

Nakon ovih koraka uvjetovanih okolinom, slijede praktični koraci:
Usjeveravanje ekvatorijalne montaže, montiranje teleskopa, povezivanje sve opreme (laptop za snimanje i kontrolu teleskopa, kamera za snimanje, guiding kamera, montaža). Ovdje se mora voditi računa o tome da je cijela montaža dobro iznivelirana i da je teleskopska cijev dobro izbalansirana protutegovima na montaži i naravno da su svi kablovi uredno i dobro spojeni.
Onda je na redu precizno fokusiranje teleskopa i samo ciljanje objekta za snimanje i nakon odabira kadra i kalibracije sistema za vođenje (guiding), snimanje može da počne.  Za dobiti hajmo reći jako dobru sliku nekog objekta, potrebno je barem nekoliko sati snimanja, a poželjno je barem desetak.
Za dobiti završni rezultat – gotovu fotografiju, snimanje je samo jedan dio procesa, tako da nakon završenog snimanja slijedi obrada snimljenog materijala. Korištenjem software-a za obradu astrofotografija (poput DeepSkyStacker, Pixinsight…), pojedinačno snimljene ekspozicije se „stackaju“ da bi se sa snimaka izvukli željeni podaci (ili signal) a umanjio šum (ili buka). Zatim se vrši dodatna kalibracija boja na fotografiji i dodatna obrada da bi se dobio prirodan i kvalitetan završni rezultat.

Nekoliko vrsta astrofotografije

Ali ono što je super kod astrofotografije je to što nije ograničena na snimanje samo objekata dubokog neba (galaksija, maglica, kuglastih skupova zvijezda), već je tu još par oblika astrofotografije, kao što su  planetarna astrofotografija kao i  widefield i milkyway astrofotografija, koje su uslovno rečeno malo manje zahtjevne što se tiče opreme koja je potrebna. Recimo, za fotografiranje mliječnog puta je za odlične rezultate potrebno imati samo kameru, stativ i tamnu lokaciju, uz volju i malo učenja naravno.

Koja ti je najdraža fotografija koju si do sada uslikao?

Meni najdraža do sada je definitivno moja prošlogodišnja snimka dvije grupe galaksija: Deer lick grupa i Stephanov kvintet. Iako sam od tada nabavio neke dodatne opreme za snimanje pa su novije snimke optički kvalitetnije, ovo je kadar za koji sam potrošio najviše sati i uložio najviše truda za snimanje dosad – ove dvije grupe galaksija sam snimao sa tamnije lokacije udaljene desetak kilometara i to kroz nekoliko noći i prilično sam zadovoljan dobivenim rezultatom. Također ovaj kada nije tako često sniman od strane drugih astrofotografa pa ga i to čini još malo posebnijim.

Tehnički podaci snimanja:
Ukupno vrijeme integracije: 10hr 24min
Ekspozicije: 52x12min @ISO200
Flatovi – da, Darkovi – ne, Bias – ne
Kamera – Nikon D5500
Teleskop – Skywatcher 150/750
Praćenje – EQ6-R Pro + PHD2 guiding sa Svbony T7M na 60/240 guidescope-u
Dithering – da
Software – APT, Nikon Capture NX-D, DSS, Ps, Lr

Koji ti je najdraži objekat na noćnom nebu za fotografiranje? 

Noćno nebo je ispunjeno sa toliko p’uno raznih objekata da je stvarno nemoguće izabrati jedan najdraži, ali mogao bih izabrati jednu najdražu vrstu objekata. Za mene su to udaljene galaksije, ima nešto posebno u pogledu na te udaljene svijeteve što mora čovjeka navesti na razmišljanje: Koliko su prosto masivne distance u Svemiru? Kako li naša galaksija izgleda iz daleka? To su samo neke od misli.

Koja je osnovna oprema potrebna za amatersko bavljenje astrofotografijom? Odnosno s čime si počeo, a šta sada koristiš?

Za snimati noćno nebo je sasvim dovoljno imati kameru (DSLR ili mirorrles) i stativ. Ljudi rade stvarno impresivne fotografije samo sa tom kombinacijom koja je super za snimati Mliječni put ili  startrailove, mogu se snimati i pojedini objekti dubokog neba.
Par mojih fotografija nastalih korištenjem samo kamere sa objektivom na stativu:

Konjukcija planeta Mars sa Plejadama – Nikon D5500+85mm objektiv

Sazvježđe Orion sa vidljivom Velikom maglicom u Orionu i Flame maglicom – Nikon D5500 + 35mm objektiv

Star trail snimljen sa  Nikon D5500 i 35mm objektivom

Sljedeći korak bi bio nadogradnja stativa sa trackingom za praćenje rotacije noćnog neba – Startracker, sto bi omogućilo snimanje duljih ekspozicija, ovo je čak moguće i izraditi ručno uz jako male troškove. Jedan jako dobar tutorial za kako napraviti vlastitu barndoor montažu: https://www.astrobobo.net/?p=2744

Moj prvi setup je bio više namjenjen za vizuelno promatranje jer sam se isprva i bavio samo promatranjem,  u pitanju je teleskop SkyWatcher 150/750 na EQ3 montaži. Ovakav setup se već može koristiti za snimanje Mjeseca i planeta iz našeg sunčevog sistema i  po meni je jako dobar izbor za prvi teleskop,  jer zbog svog već solidnog promjera od 150mm može pružiti jako dobar pogled na mnoštvo objekata na noćnom nebu. Ovaj teleskop ja još uvijek koristim za promatranje i snimanje, samo na motorizovanoj montaži (SkyWatcher EQ6-R Pro), ali za potrebe snimanja se vremenom skupilo tu još neke opreme – 60mm guidescope sa sa guide kamerom, koma korektor za teleskop, namjenska astronomska mono kamera sa hlađenjem i još mnogih sitnica.

Da li te je promatranje zvijezda ikada odvelo u sanjarenje? Zašto je fotografija noćnog neba ispunjenog blještavilom tako očaravajuća?

Jako je teško opisati osjećaj koji izaziva pogled kroz teleskop na neku galaksiju udaljenu milionima svjetlosnih godina, definitivno pruži jednu novu perspektivu. Mislim da je nužno i biti svjestan distanci i veličina koje su tu u pitanju, i  šta one predstavljaju – stotine miliona zvijezda, potencijalnih planetarnih sistema sa planetama na kojima je možda moguć život,  a takvih galaksija je nebrojeno mnogo u svim pravcima na nebu. Mora navesti čovjeka na razmišljanje o tome koliko smo mi sitni u cijelom tom prostranstvu i na razmišljanje o tome da li postoji još razvijenog života na nekoj drugoj planeti. Fotografija donekle omogućava uvid u sve to i dozvoljava da se ti lijepi kadrovi podjele sa drugima bez gledanja kroz teleskop, ali za mene je pogled vlastitim očima kroz teleskop više očaravajući, iako sa manje boja i spektakla.

Šta misliš o fotografijama crne rupe u središtu naše galaksije? Je li to važan korak i za astrofotografiju koliko i za nauku? Sada smo uspjeli uz pomoć mreže teleskopa, koliko će trebati vremena da to učine i astrofotgrafi?

Nedavno objavljena fotografija crne rupe u središtu naše galaksije je nevjerovatno impresivan poduhvat nastao saradnjom naučnika sa cijele planete i gotovo je teško povjerovati koja je finalna postignuta rezolucija. Eh sad, ovo je jedan od poduhvata koji je za astronome amatere praktično nemoguć jer je za postignuti ovu rezoluciju neophodno imati teleskop promjera Zemljine kugla, što su naučnici donekle postigli zajedničkom saradnjom i korištenjem mreže radioteleskopa sa svih strana Zemlje. Astrofotografi sa Zemlje će ipak morati ostati pri snimanju barem malo većih meta.

Tehnologija konstantno napreduje čineći fotografije noćnog neba dostupnijima široj javnosti. Šta misliš da se nalazi na horizontu za astrofotografiju u budućnosti?

Kroz neki nedavni period, teleskopi i astronomska oprema su postali jeftiniji i pristupačniji što je naravno jako dobra stvar, mislim da će sljedeći veći napredak biti na polju senzora za kamere, već je kroz zadnju deceniju na tom polju bilo dosta pomaka što se tiče osjetljivosti senzora i količine neželjenog digitalnog šuma što je svakako poželjno – omogućava da se za kraće vrijeme snimanja skupi više signala.

S obzirom da nema puno ljudi koji se bave astrofotografijom u BiH, da li si ikada razmišljao o tome da preneseš znanje i iskustvo drugima putem edukativnih radionica? Astrofotografija s jedne strane ima i ogroman turistički potencijal, zar ne?

Da svakako, imam u planu raditi radionicu astrofotografije možda već i ove godine. To zahtjeva ipak dosta vremena za pripremu pa se nadam da ću uspjeti uskladiti sa poslom i ostalim obavezama čim prije, jer je ipak to možda i najbolji način za predstaviti ovaj hobi ljudima koji su zainteresovani.
Turistički potencijal astrofotografije je u nekim zemljama već donekle i iskorišten, BiH tu ima dosta potencijala naročito zbog velikog broja atraktivnih lokacija koje su u zoni jako malog svjetlosnog zagađenja (Visočica, Bjelašnica, Perućica…)

I još jedna stvar, jesi li imao priliku predstaviti negdje ili izložiti tvoje fotografije i je li ih moguće nabaviti? Da li ih prodaješ, kako, koliko i gdje?

Imao sam izložbu svojih radova u sklopu Dana astronomije u Tuzli 2021. godine, ali želja mi je da napravim i samostalnu izložbu. Mislim da je potrebno da još malo povećam broj uradaka – za što ipak treba vremena. Još uvijek nisam počeo sa prodajom astrofotografija, ali to imam u planu u skorije vrijeme što ću naravno objaviti na svom instagram profilu. To će biti fotografije većeg formata spremne za okačiti na zid, pa svakako pratite objave ako ste zainteresovani.

Jasmina Dolamića možete pratiti na društvenim mrežama:

Instagram: https://www.instagram.com/dolamic.ap/

Facebook: https://www.facebook.com/DolamicAP

Astrobin galerija (slike u velikoj rezoluciji): https://www.astrobin.com/users/Dolamic.AP/

 

ocijeni
(0 glasova)

 

 

Aplikacije (uskoro)

Kontakti

Redakcija
t: +387 32 664 221
e: info@antena-radio.ba
Studio
t: +387 32 667 591
t: +387 32 667 592
e: antena.radio.jelah@gmail.com

Pronađite nas na:

 

Pošalji vijest

Pošalji vijest, fotografiju ili video na Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.