Promotori su bili akademik Muhamed Filipović i autorica, a tekstove je čitao Muharem Osmić, prvak drame Narodnog pozorišta.

Prema mišljenju akademika Filipovića, Hasanaginica ima dva izvora, a prvi je da je ona dio svjetske literature, krunski dragulj sveukupne naše literarne baštine, a kao takva privukla je pažnju cijeloga svijeta.

Naglasio je da je Šeremet poduzela jedinstvenu i važnu akciju da istraži sve segmente Hasanaginice, iako se dosta govorilo o značaju Hasanaginice, kao i o Fortisu koji je dobio tekst Hasanaginice koji je objavio.

- Ono što je vrijedno kod napora Šeremet je da je ona istražila teren, društvenu zajednicu, moral i kulturu sredine iz koje je Hasanaginica nastala i pokazavši to jedna visoko razvijena, kulturna sredina s visokim moralnim kriterijima i ponašanjima i da je iz te sredine morala izaći jedna izvanredna pjesnička tvorevina - kazao je Filipović.

Autorica je također naglasila da je njena studija došla do ishodišta samog nastanka, „uspjela sam da korigujem neke stvari, približila pojašnjenja da nam bude toplija, jasnija, da je na drugačiji način doživimo, u njenoj punoći“.

Ističe da je kompletno promijenila smisao tumačenja Hasanaginice, te pojašnjava da naša nauka prihvata verziju da je npr.ključna riječ „od stida nije mogla“, da joj njen begovski naum nije mogao dozvoliti da ga posjeti...

- Ja to ne prihvatam. Moja Hasanaginica se s tek rođenim petim djetetom lomi između bolesnog muža i dječije sudbine, jer čuva četeresnicu (40 dana od rođenja djeteta) - kaže autorica Šeremet.

Također, po njenom mišljenju, nemoguće je da je on, Hasan-aga, „vjerno ljubi“ a šalje joj poruku „ne čekaj me“ „to ne ide skupa. Ušla sam u njegovu tegobu, psihu, i tu sam dala rješenje. Hasan-aga je junak, prvak, a sada boluje od rana, krvari...ali ima i nešto drugo, on je usamljen i shvata da više nikom ne treba“, i naglašava da je to ta iskrena, vječna ljubav.

- Došla sam do odgovora ko je spjevao Hasanaginicu, do toga sam došla spontano. Hasanaginicu je spjevala njena najstarija kćerka Fatima koja je bila udata za mlađeg brata imotskog kadije, a njen mezar je kraj Imotskog jezera (Modro jezero)- rekla je Šeremet.

Pojašnjava da je istražujući Hasanaginicu otišla daleko i misli da se nalazi pred svjetskim otkrićem.

- Najveći pjesnik svih vremena je Fatima Arapović. U ovom momentu ja potpisujem 70.000 njenih stihova - kaže Šeremet i pojašnjava da je čitala sve pjesme o Mustaj-begu Ličkom, ono što je sakupila i Matica hrvatska, pa je akademik Filipović ohrabrio, rekavši joj da su te pjesme „vrlo slične“, na šta je ona odgovorila „da su od istog pera, istog autora“.

Ima dosta argumenata za tvrdnju da najveći pjesnik potječe s naših krajeva, i to žensko, Fatima Arapović .

- Ljepota Hasanaginice je u njenom izražaju, toplini, ljudskosti, običajima, ljepoti ophođenja, sve ima nekakav red, stil, otmjenost – zaključila je autorica Šeremet.

Organizator promocije je Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca u saradnji s Gazi Husrev-begovom bibliotekom, a izdavač je "PrintCom"d.o.o. Grafički inženjering Tuzla, a recenzenti su akademik Muhamed Filipović i prof.dr. Muhamed Dželilović. Prevedena je i na engleskom jeziku, a prevela je prof.Borka Tomljenović.

Vahida Šeremet je rođena 1950.godine u Tuzli. Završila je Ekonomski fakultet u Sarajevu, a na osnovu objavljenih radova ima zvanje naučnog saradnika.

Drama „Hasanaginica“ joj je prvo veće djelo, a napisala je pored ostalog i monodramu „Umihana Čuvidina“.

(Fena)

{fcomment}