Glavna ličnost romana Strah, pripovjedač Karlo, u poraću 2012. godine, i u vremenu svoje zrelosti, na temelju vlastitih dnevničkih zapisa rekonstruira svoje prijeratno prijateljstvo s djevojčicom Sonjom iz Nedžarića, i mnoge ratne događaje u be fazi Alipašina polja i u Sarajevu. Nakon dvadeset godina čekanja da se Sonja vrati u svoje naselje, opisuje nam događaje koji su prouzročili njezin odlazak u nepoznatu sredinu i zauvijek označili razdoblje njegovoga djetinjstva, ali i mladosti. Njegove su priče vrlo dirljive i vrlo dramatične, a govore o strahu od grijeha svake vrste i od zla svake vrste. On nam njima ispisuje vrlo istinite događaje o vrlo teškim ljudskim iskušenjima Sarajlija čije je živote namjeravala zaustaviti zvjerska mržnja, ali i događaje u kojima je glavni sudionik, kao dječačić iz Alipašina polja, koji dramatično preživljava troipogodišnju okupaciju Sarajeva, stalno zapitan kako je u tim događajima i njegovoj prijateljici Sonji iz Nedžarića, odakle je Sarajevo svakodnevno granatirano. U njegovoj priči o tim ratnim godinama stalno se prepliću fikcija i dokumentarni zapis, njome nam se iskazuje slijepa vjera jednoga dječaka u nevinost jedne djevojčice u prljavome ratu, koji tu priču naglo zaustavlja, ali koji je ni na trenutak ne uspijeva uprljati i sasvim ugasiti.

Čistotu prijateljstva (tačnije: ljubavi!) čuva Karlo koji ne zna što je sa Sonjom u Nedžarićima odakle dolazi prijetnja njegovom životu i životu opkoljenih Sarajlija. Ona se, zapravo, u Karlu pojačava kad god neko na strani napadnutih strada. Karlo ni tada ne vjeruje da u njegovo naselje granate dolaze iz prostora njegove prijateljice s kojom je tek započeo svoje školovanje.

Pita se šta je s njom i nakon rata na čijemu kraju, u trenucima sreće, snajperista iz Nedžarića ubija njegovu majku, ali ni u miru ne otkriva njezinu sudbinu. Nju ne zna ni Sonjin susjed, prvi povratnik u Nedžariće. Kamo je otišla s roditeljima i s bratom, rođenim na početku rata, nepoznanica je i za njega, hoće li se i kada će se vratiti – i dalje su pitanja s kojima Karlo nastavlja živjeti. Iščekuje od nje obećano pismo, i tako i u poratnom vremenu, čiju stvarnost prate neki novi strahovi nastali u društvu opće nesigurnosti, preustrojenom iz krutog socijalizma u divlji kapitalizam, živi s nadom da će mu se javiti sa svojom ratnom pričom, ne sumnjajući da će mu jednog dana i doći...

Roman započinje Karlovim opisom straha od sagrješenja pred Bogom, a završava opisom straha pred čovjekom u novom društvenom uređenju, otrovanim ratom i mržnjom...

{fcomment}