Svjetska pretpremijera bit će upriličena u Narodnom pozorištu u Sarajevu 27. i 28. juna, pod rediteljskom palicom Dine Mustafića. 

U intervjuu za „Dnevni avaz" Levy govori o motivima koji su ga naveli da napiše predstavu, zašto je za reditelja izabrao baš Mustafića, ali i o odnosu Evrope i Zapada prema BiH. 

Iako se predstava, na neki način, uklapa u manifestacije u povodu 100 godina od izbijanja Prvog svjetskog rata, Levy nije želio da ona bude dio tog podsjećanja. Atentat koji je poslužio kao povod za Prvi svjetski rat, i za Levyja je povod da progovori o svom viđenju Evrope u proteklih 100 godina. 

- Da, pozorišna predstava pod nazivom „Hotel Evropa" bit će izvođena u septembru u Parizu. Nakon toga će putovati, nadam se, u nekoliko najprestižnijih pozorišta u i Evropi. Ali, želja mi je da svjetska premijera, rodni list predstave, na neki način, bude prije toga ozvaničena u Sarajevu, gradu koji toliko volim i za koji me veže toliko uspomena i toliko emocija. Predstavu će režirati Dino Mustafić, kojeg nema potrebe da vam predstavljam, i to je vrlo važno za mene - kazao je Levy. 

Upitan zbog čega je njegov izbor bio bosanski, a ne francuski reditelj, kazao je prije svega zato što je to predstava o Evropi i "zato što srce Evrope, za mene, kuca u Bosni". 

A i zbog Dine osobno. Naše zajedničke prošlosti... Uspomena koje dijelimo... Mi smo se upoznali prije 20 godina, usred rata, kada sam snimao film "Bosna!". On je tada bio kamerman i snimao je otpor ovog grada, na prvim linijama fronta, za arhiv bosanske armije. To su momenti koji kreiraju neraskidive veze! No, i da nije moj prijatelj, ima i jedna druga činjenica koja je za mene kao pisca ipak kapitalna: Dino je veliki, vrlo veliki pozorišni reditelj kojeg njegove kolege u svijetu priznaju kao jednog od njih. Recimo, da ste pitali jednog vrhunskog reditelja kakav je Patrice Chereau da navede ime jednog reditelja kojeg na području Balkana smatra jednakim sebi, ili ako biste istopitanje postavili jednom Jean-Louisu Martinelliju ili jednom Lucu Bondyju, prvo ime koje će izgovoriti uvijek je Mustafić. Fantazija i tačnost! Strast i vještina! Istinska kultura jednog vrhunskog evropskog intelektualca s kojim mogu razgovarati o Artou(Artaud), Brehtu (Brecht), ali iv o Altuseru (Althusser) ili Zižeku - to je Mustafić. Nije to neki Kusturica! 

Odgovarajući na pitanje zašto baš Kusturica, šta mu zamjera, Levy kaže to što je izgubio talent koji mu je bio svojstven. 

- Koliko tužno kada neko ko je autor filmova kao što su „Otac na službenom putu" ili „Arizona Dream" završi svoju karijeru u ulozi patetičnog umjetnika propagande igrajući lažnog divljaka i službenog pobunjenika! Njegov projekt „adaptacije" velikog Andrićevog djela čini se da izražava ono što su nadrealisti zvali „zločinom protiv sigurnosti duhovnog zdravlja". Gledam taj pad Kusturice. Kompariram s moralnom časnošću Mustafića ili sineaste kakav je Danis Tanović. Zaista sam užasnut - rekao je Levy.

Govoreći o temi nove predstave, rekao je da se scena dešava u Sarajevu 27. juna 2014. tokom komemoracije Francu Ferdinandu, kojeg je ubio Gavrilo Princip. Jedan pisac je tu, povodom proslave. On mora napisati govor o Evropi, njenim vrijednostima, njenoj budućnosti, ali rok mu je dva sata i stalno gleda u sat. 

- To je priča o pripremi tog govora. I istina je da sadašnje stanje stvari u Evropi, duboka kriza koja je prožima, uspon populizma u većini njenih država članica, posebno u Francuskoj, ukrajinska kriza, kukavičluk Evropljana naspram Putina, rasizam posvuda, antisemitizam, čine to izlaganje... kako reći ...vrlo, vrlo teškim za pisanje - naveo je Levy. 

Međutim, kaže da je rano da oda kako predstava završava.

- Mogu vam samo reći da će na kraju biti pravi pozorišni iznenadni preokret, politički i poetski. I tiče se Bosne i Hercegovine - kazao je, između ostalog, Levy u intervjuu za današnji Dnevni avaz.

{fcomment}