Temeljitost u prikupljanju podataka, pjesnička emocija, neiscrpna energija i veliki trud prethodili su izlasku ove knjige koja je objavljena u izdanju Centra za kulturu i obrazovanje. Predstavili su je recenzent knjige redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu dr. Husnija Kamberović, ekspert kojeg se općenito smatra najznačajnijim stručnjakom za noviju bh. i širu historiju, redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu dr. Enver Kazaz koji je i autor pogovora u knjizi, kulturolog mr. Srđan Šušnica iz Banja Luke, takođe recenzent knjige, dipl. pravnik Aron Albahari iz Beograda (rođen u Sarajevu 1959.) i dipl. kulturolog Bojan Albahari iz Ljubljane (rođen u Sarajevu 1979.), potomci tešanjskih Albaharija.
Knjigu je recenzirao i ugledni književnik i kulturolog Ivan Lovrenović, a moderator promocije Miralem Brkić, koji je urednik knjige i kreator njenih korica, u uvodu je govorio o svom svjedočenju u nastajanju knjige i njenom velikom značaju za našu stvarnost.
Promociju knjige pratile su neskrivene emocije, posebno članova porodice Albahari, kao i samog autora, a bile su itekako vidljive i kod prisutnih građana. Aron i Bojan Albahari izrazili su radost zbog svoga prvog dolaska u Tešanj, u mjesto njihovih predaka, na promociju knjige koju smatraju, kako je to rekao i Miralem Brkić, spomenikom Jevrejima Tešnja, njihovom životu i stradanju. Ovo je bio i prvi njihov međusobni susret i upoznavanje. Oba su izrazili najviše ocjene o samoj knizi, a Amiru su uputili veliku zahvalnost za ovo djelo.
Pored mnogobrojnih Tešnjaka, promociji su prisustvovali i gosti iz Beograda i Gradačca koji cijene djelo Amira Brke.
Tokom promocije o knjizi je izrečeno mnoštvo najviših ocjena. Ukazano je na Amirovu temeljitost, preciznost, analitičnost, vrhunsku metodološku i ukupnu naučnu ostvarenost djela, visoki stilski nivo teksta, koji autora općenito odlikuje kao književnika, spremnost na Amirovo beskompromisno raskrinkavanje neistina u postojećoj literaturi, pa i onoj od najviših autoriteta. Iskazane su brojne superlativne ocjene o vrijednosti knjige, te o njenom grafičkom oblikovanju i štampi. Rečeno je, pored ostalog, da je značaj knjige mnogostruk i nesaglediv, da njena vrijednost nadilazi i evropske okvire, pa i to da je ovo genijalno ostvarenje. Dr. Kamberović je istaknuo da je Amir ovim svojim djelom postavio profesionalnim historičarima izuzetno visoke naučne kriterije prema kojima će oni u budućnosti morati da teže, mr. Šušnica je naglasio da se sa svake stranice ove obimne knjige može mnogo učiti i da ona predstavlja svojevrsni priručnik za emancipaciju, a dr. Kazaz je knjigu označio čudesnom i rekao da je, uz njegovu poeziju, ovo najznačajnije Amirovo djelo, u kojem se autor potvrđuje kao vruhnski intelektualac koji djeluje u skladu sa svojom univerzalnom humanističkom odgovornošću.
U najkraćem, knjigu mogu predstaviti preko sljedećih odlomaka od autora i recenzenata sa omotnice knjige.
Amir Brka:
“Uz ono što je u svakoj osobnosti njen nedohvatljivi specifikum koji je izvan mogućnosti racionalizacije, Nisima Albaharija razumijevam kao ličnost duboko ukorijenjenu u onu, kroz stoljeća formiranu i u bosanskom iskustvu pučke konvergencije potvrđivanu, kozmopolitsku dimenziju jevrejskoga duha – što je oblikovalo njegov individualni sadržaj koji je u postavkama marksizma pronalazio adekvatnu i poticajnu formulu za svoje odjelotovorenje u pripadajućem toku historijskoga vremena. Na ovim premisama, Albaharijevo mišljenje i djelovanje konzistentno se opredmećivalo kao kategorički imperativ za utemeljivanje općeljudske slobode za budućnost, ali i za konkretni progres što se, u skladu sa dosezima klasne komponente revolucionarnoga oslobođenja u socijalističkoj Jugoslaviji, manifestirao u iznimnom poboljšanju socijalnoga standarda, radničkih prava, životnih i radnih uslova radništva, jednakosti i solidarnosti, kao i u velikim modernizacijskim dometima.”
Husnija Kamberović:
“Iako se u svom naslovu ograničava na jednu ličnost, ova historiografski vrlo precizna i temeljita knjiga ima znatno šire značenje i njeni horizonti, ne samo u simboličkom smislu, nadilaze balkanske, pa čak i evropske okvire. Ona svjedoči da postati tragičan revolucionar ne znači izgubiti vjeru u snagu ideala dobra i vrijednosti revolucije. Vrsna je ovo potvrda da vrijedi investirati vrijeme i trud u afirmaciju univerzalnih ljudskih vrijednosti, možda upravo u ovo naše vrijeme kada se prošlost ‘diže u vazduh’ i iz historije brišu čitave epohe s ciljem odvajanja od socijalističkog naslijeđa i kreiranja neke nove budućnosti. Ipak, siguran sam da će vrijeme pokazati da budućnost ne može biti stabilna bez vjerodostojne prošlosti. Zato je ova knjiga Amira Brke, kao pokazatelj vjerodostojne prošlosti, snažan temelj naše budućnosti.”
Ivan Lovrenović:
“Ovo djelo Amira Brke, istovremeno dokumentarno-istraživačko i snažno autorsko, žestoko je autentično u svojim motivima, a vrhunski ostvareno u nemilosrdnim zahtjevima teksta. Autor ne skriva strast i zanos koji ga goni u njegovom pisanju i opsežnom istraživanju, ali ne dopušta da ta dva anđela-demona ovladaju tekstom, nego uspijeva da tekst ovlada njima. To je najteže i najvažnije, pa kada pisac to postigne – postigao je sve. Djelo ima duktus i formu znanstvene studije, i suvereno je u tom pogledu. To je vrijednost po sebi. No ova knjiga u isti mah je i pravi roman, čvrsto strukturiran, s jednim likom u središtu, s familijom i malom narodnom grupom genealoški podrobno istraženom u širem prstenu, sve situirano u jedan konkretni ljudski habitat, malo bosansko mjesto, opisano u ogromnom historijskom rasponu, i kontekstualizirano u svoj širi društveni i politički ambijent. Čitano tako, kao roman (dokumentarni, nonfikcijski – nazovimo to kako hoćemo), ovo djelo jedan je od najsamosvojnijih romansijerskih tekstova u novijoj našoj književnosti.”
Srđan Šušnica:
“Preciznim i opsežnim dokumentarističkim istraživanjem autor uspijeva čitaoca voditi od porodičnih do političke istorije jevrejskih zajednica, ali i savršeno oslikati društveno-ekonomsku i ideološku fluidnost i konvergentnost identiteta u Bosni. Priča o Albahariju pokazuje da naši i dovršeni i nedovršeni, i stabilni i fluidni identiteti nikad jače nisu utekli u jedan objedinjujući tok emancipatorskog demosa, tog univerzalnog slobodarskog identiteta, nego u vrijeme NOB i pobjede nad fašizmom. Revolucionarno bratstvo i jedinstvo naših različitosti snažno je sjedinilo takve naše identitete u unikatan kulturološki lonac, ostavljajući prostora istim tim različitostima. Ideal i Ostavština za koje se i danas vrijedi boriti.”
Enver Kazaz:
“Tu, u tom gorkom grču, sa saznanjem da se može čak i preživjeti Holokaust, poraziti ubilačka mašina Hitlerovog nacizma i svjetskog fašizma, a da naučni relativizam i s njime skopčana neoliberalna ideologija u svojoj etičkoj ravnodušnosti mogu lijevom spektru ideologija čak i oduzeti pravo na antifašističko naslijeđe, a nacionalizmi demonizirati taj spektar i predstaviti ga kao totalitarne projekte u kojima su počinjenī zločini čak jednaki nacističkim, izniče Brkina nada za čovječanstvo. Odbranom antifašističkog naslijeđa kroz sistem neporecivosti naučnih istina mogu se budućnosti u naslijeđe ostaviti internacionalizam i etika partizanskih revolucionara – koji su odnijeli ratnu pobjedu, ali ih je porazila etička praznina i ravnodušnost našeg doba, te militantni oblik nacionalizma. Iza horizonta sadašnjosti niče budućnosna nada ove knjige Amira Brke: da se očuvanjem utopijā može kreirati humaniji oblik budućnosti.”
Tešanjski dnevnik/Husein Galijašević
