Udarna vijest lokalnog radija ranim jutrom prostruji Čaršijom
Sinoć,jedan sat iza ponoći, na samom ulazu u Čaršiju, desila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su teško povrijeđeni drug Muradif Ćutuk i još jedna osoba,dok je jedna osoba lakše povrijeđena.Svi povrijeđeni su prevezeni u Regionalni bolnički centar,gdje su zbrinuti.
Saznajemo da je drug Ćutuk, koji se vraćao sa službenog puta, životno ugrožen,a da je njegov vozač Jovan Krstić zadobio lakše, a drugarica Jagoda Vasić,saputnica, je tom prilikom zadobila teže povrede,opasne po život.Ljekari se bore za živote nastradalih.
U Čaršiji tuga i nevjerica.
.-Drug Murga,ma to je nemoguće,ne može njemu niko ništa. On je jači od sudbine.
-Nema njemu kraja do glogova koca,govorili su sa strahom oni kojima se zamjerio i koji su osjetili njegovu moć.
-I sekretaricu, švalerku vodio na službeni put.Mora da su bili džunupi, pa nagrajsali, mora bit da se onaj njegov šofer Jovo naloko ko pas,-govori Huso Bibac,lokalno spadalo,koji jedini u Čaršiji i smije ovako nešto da kaže.

Muradif Ćutuk,predsjednik Opštine u drugom mandatu,prije toga predsjednik Opštinskog Komiteta SKJ,učesnik NORa,najmoćniji i najuticajniji čovjek u Čaršiji.Strah i trepet.
Hedonista,volio život i u njemu uživao.I umio, a i moglo mu se.
Bio je predsjednik Udruženja lovaca ,predsjednik kulturno-umjetničkog društva,fudbalskog i košarkaškog kluba i ko zna čega još.
Vijest o nesreći je dočekala Zarfu,suprugu Murata Ćutuka u Grmuši,obližnjem selu,gdje je bila kod sestre Ešefe.Kako nije imala svoje djece,sestrinu unučad i djecu je prigrlila i voljela neizmjerno,majčinski.A svom Murgi je bila i sestra i majka i brižna supruga.Još uvijek dobrodržeća,sa veoma vidljivim tragovima mladenačke ljepote,iako u kasnim pedesetim,znala je,još uvijek izmamiti muški uzdah.
-Eh, koja je to ljepotica bila.Nije joj nadaleko ravne bilo,-govorili su.

-.Ne, ne,ne, ništa se ne može desiti mom Murgi.Toliko bezizlaznih situacija je riješio,toliko poraza u pobjedu pretvorio,-tješila je sama sebe.Izdobriće to, akobogda.

U Opštini je dočekaše vidno utučeni i ožalošćeni.Delegacija koja je otišla do Bolnice da obiđe povrijeđene vrati se sa obeshrabrujućim vijestima-drug Muradif Ćutuk je, jutros u 06.05 podlegao.Svi napori medicinskog osoblja su bili uzaludni.U toku dana, u prosekturi Bolnice će biti obavljena obdukcija nastradalog.Sutra će,najvjerovatnije, u toku dana biti moguće pre- uzeti tijelo nastradalog. Drugarica Jagoda Vasić je u teškom stanju, ali nije životno ugrožena. Drug Jovan Krstić je otpušten na kućno liječenje.Čim se za to stvore uslovi on će biti ispitan u Centru bezbijednosti,u svojstvu svjedoka.
Još od smrti druga Tita,prije tri godine,nije veća tuga pritisla Čaršiju.Bol i nevjerica,suze,plač na svakom koraku.

Stari hodža Mehmed je bio nemalo iznenađen kada se na njegovim kućnim vratima pojavila uplakana,zbunjena i dezorjentisana Zarfa.
--Ina lillahi we inna ilejhi radžiun,reče saosjećajno.Allahovi smo i Allahu se vraćamo.
-Vrijeme nam nekad nosi sreću, a nekad očaj i tugu.Na ovom svijetu niko neće vječno ostati
Tvoja odluka da svom čovjeku organizuješ dženazu je hvale vrijedna,i ja je podržavam, ali da druga Muradifa Ćutuka dženazom ispratimo na bolji svijet, ne znam, baš ne znam kako će to ići,bojim se teško, baš teško,-govori uzbuđeno,inače veoma smireni i odmjereni efendija.
Ti znaš,a i Allah dž š nam je svjedok, da on nikada nije u džamiju kročio.Nije nešto begeniso ni nas hodže,a i oni oko njega, bože me oprosti,pogan, ne znam šta će oni kazati na sve to.
-Pusti ti meni to,moj čestiti efendija,ja ću to riješiti,-reče sa odlučnošću i čvrstinom koja uplaši starog efendiju.
-Dobro, samo nemoj,molim te, kakvu glupost da učiniš pa da nam svima dodatno otežaš.
Hoću da svom čoeku dostojan oproštaj priredim.Da mu se klanja dženaza a ne da ga u zemlju ture, bože me oprosti, ko kakvu strvinu.Pa kad i meni, Allahovom odredbom, vakat dođe
da pored njega kabur imam i da me u njega spuste,da budem i u smrti zajedno kao što smo i u životu bili.
U Opštini nađoše kompromis-Druga Muradifa ćemo ukopati uz sve,pripadajuće mu.,počasti i ceremonije,na porodičnom groblju.Dozvoljava se i prisustvo mjesnog imama koji će, na kraju
obaviti vjersku ceremoniju ukopa, na izričit zahtjev, Zarfe Ćutuk, udovice druga Muradifa Ćutuka,-bio je zaključak Opštinskih državnih i partijskih organa.

Osvanu petak.Tužan i žalostan za našu Čaršiju.Naš dragi predsjednik, drug Muradif Ćutuk će danas biti sahranjen na mjesnom groblju „ Ćutuci“ u 15.00.
Predhodno je održana komemorativna sjednica u Domu kulture o liku i djelu druga Murge. Nad masivnim orahovim sandukom,prekrivenim državnom zastavom govorili su: Drago Radul, predsjednik Komiteta SKJ,Mijat Okuka, potpredsjednik Opštine, Novka Pušić, predsjednica SSRNJ, te gosti iz Republičke vlade i predstavnici kulturnih, sportskih, obrazovnih i javnih ustanova.
-Moj Murga, svi se na tebi izredaše,ko na onoj našoj radodajki Jeli,-govori Huso Bibac,poluglasno, onako za sebe.

Tog petka,u isto vrijeme u susjednom gradu,na Gradskom groblju je zakazana sahrana Bogoljubu Dobriniću,koji je radio kao domar u osnovnoj školi.Vedar,nasmijan,pun razumijevanja i prema osoblju i prema učenicima bio je omiljen u cijelom gradu. Mjesec prije odlaska u penziju naglo se razbolje.Karcinom.Pojede ga i odnese za dva mjeseca .Živio je sam. Davno se razveo. Iz tog braka je imao sina Sinišu,koji je sa majkom živio negdje u inostranstvu.Čekao se njegov dolazak pa da bi se obavio ukop.Mnogo je sugrađana i prijatelja došlo na posljednji ispraćaj čika Dobri,kako su ga zvale generacije učenika.
.
-Prokleta daljina nas rastavi.Odrastoh bez očeve podrške, bez njegove blizine.Danima, i u snu i na javi,sam sanjao njegov zagrljaj, njegov poljubac. Ne bih sebi mogao oprostiti da ga sada makar posljednji puta vidim i poljubim.Znam da je i on umro željan mene,molim vas otvorite i raskujte taj sanduk,na moju odgovornost,molim vas.-kroz jecaje ponavlja Siniša.

Uporno insistiranje i bolno jecanje nikoga ne ostaviše ravnodušnim.Raskovaše sanduk,
Na opšte zaprepaštenje , u sanduku ugledaše nepoznatog,starijeg muškarca čije lice je bilo unakaženo.
-Očito je došlo do groznog nesporazuma.Ovo nije naš Bogoljub,-zbunjeno, u nevjerici zagrajaše rodbina i prijatelji.

Tog petka , poslije džume namaza, na mjesnom groblju Ćutuci, , dok se klanjala dženaza, negdje na sredini namaza, infarktom bi pokošen, nakon čega i umrije Muradif Ćutuk, 20 godina mlađi imenjak i prezimenjak rahmetlije.druga Murge.
. Neki rekoše da su čak istog datuma rođeni. Neki opet vele da su im se i rahmetli roditelji isto zvali.
Jah, ahiri zeman. Učestaće neobične smrti, govurili su stariji..
Pouka i poruka onima što pameti imaju i u Allaha vjeruju da razmisle i da koriguju svoje ponašanje,govorili su drugi.
Ma čista koincidencija, slučajnost i ništa više, govorili su treći.

-Umrijeti je ništa, samo, Bože, s dinom i s imanom, kad nam vakti-sahat dođe.I sa nadom.. I staro i mlado,svi bi morali tako-prikomentarisa j stari i mudri hodža Mehmed, na upit o ovom događaju .A gdje ćemo,kada i kako to samo Allah dž š zna,to je njegova mudrost i da ne kažem eskluzivitet i neprikosnovenost.
Sve je već određeno i zapisano,samo to moramo prepoznat-reče na kraju.

Skandal sa zamjenom sanduka i tijela umrlih u pogrebnom preduzeću se pokušao zataškati.Nekoliko dana poslije one neobične dženaze, radnici pogrebnog društva,u pratnji patrole policije,i,nekoliko smrknutih civila,uz prisustvo hodže Mehmeda,otkopaše grob i veoma vješto izvršiše zamjenu sanduka,ili tijela u njima..Hodži bi rečeno da, po nalogu suda,zbog provjere nekih činjenica,moraju biti izvršene još neke istražne radnje,da bi se okončao postupak i donijela presuda u slučaju pogibije druga Murge.Dadoše mu da potpiše neke papire i obavezaše ga na šutnju.

Danima je, poslije svih ovih događajanja,stari hodža ,zbunjen i uplašen, tražio odgovore ,pokušavajući dokučiti smisao neobičnih događaja. Sve dok ne ču za događaj na sahrani Bogoljuba Dobrića u obližnjem gradu. Naročito kada je čuo da je čika Dobro odrastao u neposrednom komšiluku gradske džamije i da je nerijetko sa svojim vršnjacima znao otići u mekteb.
Ih, znao je sufaru i učenje u Kur'anu bolje od mene, govorio je njegov nerazdvojni drug Mustafa. - Koliko smo samo puta zajedno sehurili i iftarili kod moje nane Fate kad bi smo kao djeca, a i kasnije kao odrasli momci kada bi smo zajedno postili.
Ih, živio je smjernije i moralnije od nas vršnjaka, nadovezuje se Ramiz. – bio je uzor i mladim i starim.

Eh, rodio se kao Dobro, živio kao Dobro a eto i umrije i bi ispraćen na bolji svijet kao Dobro, objasni i dade sebi odgovor na sve nedoumice stari hodža Mehmed.

{fcomment}