Mevlud znači proslavljanje ili obilježavanje rođenja poslanika Muhameda a. s., koji je rodjen 12. Rebiu-l-evela 571. godine u gradu Mekki u Arabiji. Mevlud predstavlja dobro djelo i pobožan čin, zbog toga što u sebi sadrži ibadet - učenje Kur'ana, tekbira, salavata, mevluda, ilahija, kasida, što evocira uspomene na Muhameda a. s. i njegov život, rad, gdje se održe predavanja, što se časte i daruju određene osobe, kao i to što se upućuju dove-molbe Allahu dž.š. za spas i sreću, kako na ovom tako i na budućem svijetu. Za života Poslanika Muhameda a. s. i u prvim stoljećima islama nije se obilježavao rođendan Poslanikov, već to datira od dinastije Fatimija iz Misira od 7. stoljeća po hidžri. Prvi koji je zvanično počeo prakticirati mevludi-šerif, kao izraz sjećanja na Alejhiselamovo rodjenje, je vladar Muzafter ebu - Seid Kevkeberi b. Zejnudin Ali, a ovaj vladar je umro 630 h. g. Od učenjaka koji su se pohvalno izrazili o spomenutom halifi je i hafiz Ibn - Kesir, koji je za njega, pored ostalog, rekao: "On je bio veoma hrabar, pametan i pravedan, nek mu se Allah smiluje i časno mjesto podari." (El - Bidajetu ve nihajetu, str. 137) Potrebno je naglasiti da ima učenjaka i frakcija koje zastupaju mišljenje da je obilježavanje rođendana Muhameda a. s. bidat - novotarija u vjeri, navodeći činjenicu da to nije bila praksa Muhameda a. s. i njegovih ashaba i muslimana prvih stoljeća islama, ali kao i druge činjenice. Ovo zastupaju vehabije, Muhamed Abduhu i drugi, koji svoje učenje oslanjaju na učenjaka Ibn - Taberija(u.1328).

Veliki islamski učenjak imam Dželaludin Es - Sujuti donio je Fetvu o obilježavanju mevludom rođenja Muhameda a. s. (objavljena u "Preporodu" br. 2/844 od 15. Januara 2007. god.), a ona glasi: "Moj odgovor na postavljeno pitanje glasi. Osnova obilježavanja mevluda, a koja se sastoji u okupljanju muslimana, učenju Kur'ana, recitovanju veličanstvenih događaja u vezi sa Vjerovijesnikovim a. s. dolaskom na ovaj svijet i postavljanju sofre, ne pridodajući spomenutom ništa što je pokuđeno i takvo obilježavanje mevluda jeste jedan od lijepih običaja - bid-a hasena za koji će onaj ko ga bude praktikovao biti nagradjen, jer se takvim obilježavanjem mevluda iskazuje poštovanje prema Vjerovijesniku a. s. i pokazuje radost i sreća a.s. rođenja. Muhamed a. s. je rekao: "Ko uvede jedan lijep običaj u islamu za to će imati nagradu, kao i nagradu za sve one koji poslije njega budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada."(Muslim)

Kod nas je običaj i tradicija da se svake godine 12. Rebiu-l-evela održava centralna mevludska svečanost, a nakon toga ove svečanosti se nastavljaju po džematima i po privatnim kućama, te u raznim prilikama i povodima.

Tako je jedan naš dobar džematlija sa svojom hanumom svake godine priredjivao mevlud u kući, na koji je pozivao rodbinu, prijatelje, komšije i poznanike. Radnja se odvija na tešanjskom kraju u džematu u Karadaglijama, a riječ je o Vahdetu i Haniji Halilović, koji su prije nekoliko godina obavili hadž.

Prije 25 godina u njihovoj kući održan je mevlud na kojem smo ja i moja efendinca bili prisutni, jer smo bliži rođaci - tečići. Mevlud je bio dobro organizovan i sve je bilo na zavidnom nivou. Program je tekao uobičajeno, klanjali smo Podne namaz, proučen je Jasin i šerif, mevlud sa dosta salavata, kasida, ilahija, održano je predavanje i sve se to lijepo završilo sa dovom. Nakon toga su podijeljeni sokovi, paketici bombona i stavljen je ručak nakon kojeg je proučena, opet, Dova-zahvala i molba Allahu dž.š. Poslije jemeka ljudi su se malo opustili, hodža je otišao, i krenuli su razgovori, ali ne u pozitivnom vec u negativnom smjeru, gdje su dominirali tračevi, ogovaranje, vrijeđanje i druge ružne price. U tako uzavrelu atmosferu u sobu je ušla sa kahvom domacica Hanija i kada je čula taj ružan i nepristojan razgovor, stavila je sa tacnom kahvu na pod sobe i obratila se prisutnim: "Slušajte ljudi. Ja sam vas pozvala u ime Allaha dž.š. i za ljubav Božijeg Poslanika Muhameda a. s. na mevlud, na ibedet, na zikr, da mi se u kući uči, a ne da se tračanjima potvaraju i vrijeđaju druge osobe. Jesam li ja vas lijepo pozvala, ugostila, je li bio lijep mevludski program, nabavila predavača, uložila trud i trošak, ručak stavila, evo i kahvu donijela i to vama ništa ne znači?! Ovo nije kafana, ovo je kuća gdje se klanja, uči i spominje Allahovo i Poslanikovo ime. Kome se ovo ne svidja vrata su mu otvorena, može odmah da ide i nikada ga više neću pozvati na mevlud...

Među prisutnima je nastao tajac. Svi su ostali bez riječi. Kada su se pribrali i došli sebi svi su joj redom čestitali na ovako energičnom, hrabrom, islamskom, kulturnom i ljudskom reagovanju na negativne i zabranjene stvari u islamu. S' obzirom da me je ovo dobronamjerno reagovanje jako impresioniralo kad god vidim ovu hadži-hanumu sjetim se tog događaja i njenih plemenitih i poučnih riječi. Neka nam svima ova priča posluži za primjer i pouku u životu.

Piše: hadži Ibrahim ef. Mahalbašic, dipl. pravnik

Jelah, 16. 07. 2014. god.