Iako se ideja javila daleko ranije, grupa autora je zadnje dvije godine intenzivno radila na izradi monografije pod nazivom Treći korpus Armije republike Bosne i Hercegovine (1992-1995). Pokretač i organizator pisanja i izdavanja je Savez ratnih vojnih invalida ZE-DOkantona. RVI je verifikovao grupu autora koju su činili:Sakib Mahmuljin, Sakib Kurtić, Džemal Merdan, Hasib Mušinbegović, Džemal Najetović, Ahmet Odžaklić, Haso Ribo, Zemir Sinanović i Remzija Šiljak koja je uradila ovaj veliki posao.

U izradi knjige učestvovali su i Redakcijski odbor, članice i članovi Saveza RVI , pojedinci, općinske službe, nadležna ministarstva u ZE-DO kantonu i Fedeaciji BiH.

Knjiga u prvom dijelu govori o političkom i vojnom značaju Srednje BiH u odbrani 1992-1995. godina, zatim agresiji na BIH, organizaciji patriotskih snaga Srednje Bosne i otporu agresoru tokom 1992. godine po općinama, formiranje, jačanje i pobjede Trećeg korpusa 1993. godine, Treći korpus u 1994. godini, godini velikih uspjeha Trećeg korpusa (1995. godina), podrška Trećem korpusu i saradnja sa strukturama organa vlasti.

Prva promocija knjige je održana u Zenici, a druga u Tešnju. U promociji su učestvovali autori Sakib Mahmuljin i Sakib Kurtić, zatim prof.Omer Hamzić, prof. Faik Uzunović (pomoćnik komandanta za moral Trećeg korpusa, diplomata i profesor na fakultetu) i komandant OG 7 Jug Mustafa Cerovac.  Moderator je bio Benjamin Preldžić ,izdavač i predsjednik RVI ZE-DO kantona.

Benjamin Preldžić, mr. Sakib Kurtić, dr. Omer Hamzić prof.Faik Uzunović, general Sakib Mahmuljin i ratni komandant OG 7 Mustafa Cerovac

Ova knjiga je urađena u tiražu od 1000 komada i namijenjena je bibliotekama i školama kako bi u njoj naučnici, ali i učenici nalazili utemeljene podatke o pravednoj i časnoj borbi ove formacije Armije BiH.

Obilježavanje značajnih datuma iz proteklog rata

U petak je grupa demobilisanih boraca organizovala polaganje cvijeća na Centralno spomen-obilježje u gradu. Okupili su se na gimnazijalskom igralištu, a onda sa ratnim zastavama došli do mjesta polaganja cvijeća. Halid Hundur je pročitao zakletvu koju su polagali pripadnici Armije RBiH, zatim je položeno cvijeće na spomen-obilježje. Bili su prisutni predstavnici demobilisanih boraca iz Sarajeva, Zenice, Tuzle, Zavidovića…

Demobilisanim borcima obratio se Suad Ibrahimović kratkim govorom izražavajući počast poginulim, naglašavajući da je ovo jedina prilika da se i oni, sa cvijećem uzetim „na veresiju“, poklone  poginulim suborcima. I ako se moglo naslutiti da su organizatori ovog čina pripadnici Plenuma, nije bilo političkih poruka.

Demobilisani borci prolaze kroz grad prema Centralnom spomen-obilježju

Ipak se osjetilo nezadovoljstvo odnosom vlasti prema boračkoj populaciji, kao i načinom obilježavanja značajnih datuma iz proteklog rata, u čemu demobilisani borci ne vide sebe.

Očito je da pripadnici demobilisanih boraca ne vide u boračkim organizacijama svoje predstavnike, nego svoje saborce koji više vode računa o potrebama vlasti.

Ostaje jedino nejasno zašto, ako izražavaju stavove većine demobilisanih boraca, ne preuzmu upravljanje boračkim organizacijama i preko njih iskažu svoje interese, što bi bilo i u duhu zakletve koju su pročitali, jer bi time poštovali i jačali državu.

Moram priznati da i sam imam drugačija gledanja na obilježavanja značajnih datuma iz perioda 1992-1995. godine u proteklih desetak godina.

Dan kada je donesena odluka o proglašenju vanrednog stanja

Sigurno je da je najznačajniji datum u novijoj histroriji Tešnja je 4.4.1992. godine kada je Skupština Općine donijela Odluku o proglašenju vanrednog stanja na području općine Tešanj. Ovim datumom i ove godine su započeli Dani otpora fašizmu općine Tešanj, položeno je cvijeće na Centralno spomen-obilježje, održana promocija knjige Tešanjski odgovor.

Načelnik je primio predstavnike boračkih organizacija i posjetio srednje škole.

Ali, zar ovaj datum ne bi trebalo posvetiti onima koji su ga obilježili, koji su donijeli ovu kapitalno značajnu odluku, a to je Skupština Općine Tešanj i njeni tadašnji odbornici?

Dan Armije RBiH je 15. april.

Tri dana kasnije održana je promocije monografije Trećeg korpusa Armije RBiH, i to je značajan način obilježavanja ovog datuma, bez obzira što se desio tri dana kasnije, ali…

Tog dana treba praviti prijeme i voditi sve aktivnosti koje pripadaju ovoj veoma važnoj ratnoj strukturi odbrane. Tu spada i prijem predstavnika boračkih organizacija. To su dani kada se mogu voditi okrugli stolovi o životu boračke populacije i svim njihovim potrebama.

Kada je u pitanju obilježavanje značajnih datuma jednica Armije BiH sa područja Tešnja, koriste se datumi njihovog osnivanja. Bio sam na smotri 207. slavne Pousorske ljute.

Međutim, koliko god me sjećanje služi, ne mogu se sjetiti kada se tako nešto dogodilo borcima 202. slavne Garave. Zašto je to tako?

Tešanjski pripadnici Armije BiH

Kod javnih nastupa ispred vojnih struktura pojavljuju se uvijek isti ljudi ispred boračke populacije koji su u ratu i kasnije bili veoma bliski vlastima.

U spisku  članova komisije koja je utvrdila  prijedlog Općinskom vijeću obilježavanja događaja 1992-1995. godine može se reći da su opet isti komandanti  imali ključnu riječ.

Karakteristika tih lica je privreženost aktuelnoj vlasti i Islamskoj zajednici.

Boračke organizacije opet su pratile želje aktuelne vlasti i tako se ponašale.

Upravo zato se borci osjećaju kao i građani koji su glasali za svoje predstavnike u vlasti, a onda više njihov glas ne može doprijeti do njih.

Ostali pripadnici organizacija koje su pružile doprinos odbrani

Zar nisu zaslužili i neki drugi koji su u ratu bili važni da se napravi neko obilježavanje kojim će i oni osjetiti da se cijene i njihove zasluge u odbrani zemlje? Zar rahmetli Mesud Smailbegović, ratni direktor Bosnaputeva, firme koja je  probijala puteve i pravila mostove do zadnjih linija odbrane, nije to zaslužio? Zar to nisu zaslužili medicinski radnici Ratne bolnice, ili namjenske proizvodnje?

Oni samo u ratu imaju status vojnika, a poslije rata se spomenu, generališući ih pod pojmom privrede ili bolnice, kao što se generališu i svi borci.

U programu obilježavanja je predviđeno da se posjete fabrike namjenske proizvodnje. Privatizirane firme obilaziti i vezati za period rata može biti i neprihvatljivo od strane novih vlasnika. A šta je sa živim radnicima od kojih većina više ne radi u fabrikama? Kako ukazati počast mrtvima? Šta učiniti da radnici i medicinsko osoblje osjete da im neko ukazuje važnost? Načina ima mnogo.

Civilne žrtve

Tešanj je u proteklom ratu imao puno civilnih žrtava, i to onih grupnih stradanja, kao što je bilo u  Tešanjci, Šijama, Kraševu, Tešnju i drugim mjestima. Spomenemo ih, evidentirani su i u knjigama, govorimo o brojevima, a vrlo malo znamo o samim žrtvama. Znamo li uopće ko su ta djeca i ljudi koji su nastradio u granatiranju Tešanjke? Imali su oni svoj život prije pogibije, imali su svoje roditelje , braću, sestre, djecu. Zaslužuju li oni da im posvetimo jedan dan u deset godina, i to na svakom mjestu stradanja?

Umjesto što bi nam kamere lokalne televizije i lokalni portali svaki put pokazivali  iste važne ljude iz naše prošlosti i sadašnjosti kako polažu cvijeće na spomen-obilježja i uče fatihu, ja bih volio vidjeti školske kolegice šesnaestogodišnjih žrtava Vildane i Amre, petnaestogodišnje Sanite  ili sedamnaestogodišnje Elvedine kako polažu cvijeće na spomen-obilježja, uče fatihu i u kamere nam govore o svojim poginulim drugaricama.

Obilježavanje naše historije 1992-1995. godine obilježila su tri značajna događaja ove godine, promocija triju značajnih knjiga posvećenih ovom vremenu, ali to ne umanjuje navedena razmišljanja koja se odnose na protekli poslijeratni period…

Izložba umjetničkih slika „Sarajevo birvaktile“

U organizaciji Muzeja Tešanj u saradnji sa Muzejom grada Sarajeva, a u okviru Tešanjskog proljeća 2014  u maloj sali Centra za kulturu i obrazovanje otvorena je izložba umjetničkih slika pod nazivom „Sarajevo birvaktile“

Na slikama rađenim u različitim tehnikama – ulja na platnu, akvarela i tuša oživljeni su zaboravljeni dijelovi grada Srajeva, izumrli zanati, lica koja više ne hodaju Sarajevom te mnogi drugi detalji koji su nekada bili dio grada i njegove duše. Na izložbi je izložen dio radova iz bogatog fundusa umjetničke kolekcije Muzeja Sarajeva.

Publici u Tešnju na otvaranju su se obratili direktorica Muzeja Sarajeva, Amra Mađarević i direktor Muzeja Tešanj Jasmin Mandžukić, koji su ujedno i otvorili izložbu.

Direktor Muzeja Tešanj Jasmin Mandžukić i direktorica Muzeja Sarajevo Amra Mrđarević

 Izložba se ranije mogla vidjeti samo u Sarajevu.

Učenici iz Podrinja gosti osnovne OŠ Huso Hodžić

Na promociji monografije Trećeg korpusa saznadoh da su učenici iz Podrinja gosti svojih vršnjaka iz Tešnja. Sutradan se nađoh zajedno s njima  u Sidranovoj umjetničkoj  radionici.

Sidranov čas je trajao nešto više od školskog. Emotivno je vezan za Podrinje jer je proveo jedan dio svog djetinjstva u Zvorniku.

Elma Okić nastavnica engleskog, Elvisa Kičić učiteljica iz Liplje, pjesnik Abdulah Sidran, Almina Brkić, direktorica OŠ Huso Hodžić i Jasminka Deljkić, nastavnica

Predstavnici udruženje iz Srebrenice Prosvjetitelj bili su gosti općinskog načelnika u januaru ove godine. Tom prilikom je dogovoreno da se organizuje posjeta djece Podrinja vršnjacima u Tešnju, a u organizaciji OŠ Huso Hodžić. Cilj posjete je da se djeca druže i bolje upoznaju, ali i da upoznaju naše mjesto. Njih 16 učenika osmog i devetog razreda (jedan sedmog) je stiglo u petak sa učiteljicom Elvisom Kičić i smjestili su se kod svojih vršnjaka. Dolaze iz Konjević Polja kod Bratunca, Liplja kod Zvornika, Snagova kod Zvornika i Križevića kod Zvornika

Učenici iz Podrinja i vršnjaci domaćini iz Tešnja

Poslije posjete Sidranovoj radionici otišli su u obilazak Gradine, zatim će u Eminagića konak, a poslije i do jezera Jelen (Da se tako zove saznao sam sa karte koju sam platio kada sam bio na obilježavanju godišnjice osnivanja SBiH). Ja sam se zajedno sa direktoricom Brkić i saradnicama koje su bile kod Sidrana uputio u Kahvu, da bih uz kafu saznao pojedinosti. Pridruži nam se i Nermina Dizdrarević ,nastavnica razredne nastave.

Nermina Dizdarević, Jasmina Deljkić, Almina Brkić i Elma Okić

Upoznaše me o još jednoj aktivnosti koja se održala u školi dan prije. Toje  „Žogarija“. Ovaj projekat je krenuo iz Slovenije, a podržali su ga RTV i Vlada Slovenije,  UEFA idrugi i odvija se u regiji već devetu godinu. Cilj je da se kroz igru jača povezivanje, prijateljstvo, fer play i dr. među mladima. Po reakcijama sagovornica mogao sam zaključiti da je projekat dobro došao i u Tešnju i da su se učesnici dobro zabavili. Učestvovale su četiri škole iz općine uz domaćina iz Jablanice, Jelaha i Tešanjke.Pobjednik je OŠ „Gazi Ferhad-beg“ Jablanica.

Izviđačka ekipa „Žuto žito“ iz Tešnja, najbolja na regionalnom takmičenju u Zenici

Nekako imam najviše problema sa nedeljnim događanjima koji se dese nakon što otpremim dnevnik. U ponedeljak ujutro čitam novine, a naslov i fotografija pokazuju da je na izviđačkom takmičenju u Zenici tešanjska ekipa u konkurenciji mlađih izviđača spustila zastavu nakon završetka takmičenja kao pobjednik. Pošto je starješina Odreda izviđača Crni vrh ,Mujo Pobrić i lektor Tešanjskog dnevnika zamolim ga za informaciju i fotografiju kako bi ih objavio u ovosedmičnom Tešanjskom dnevniku:

      Zenica, 12.4.2014.godine.Otvoreno je  deseto po redu izviđačko takmičenje „U susret proljeću“, te prvo Zeničko orijentaciono takmičenje „ZOT“.
Zenica je danas kroz tri takmičarske konkurencije ugostila 600 učesnika od čega 500 takmičara i 100 volontera iz cijele BiH, kao i ekipe iz regije sa 84 ekipe iz 17 gradova i mjesta.
Plasman ekipa na takmičenju u konkurenciji mlađih izviđača i planinki (11 do 15 godina):
1. mjesto „Žuto žito“ OI „Crni Vrh“ Tešanj
2. mjesto „Vareš 1“ OI „Zvijezda“ Vareš
3. mjesto „M53“ OI „ Dr. Mladen Stojanović“ Prijedor

Ekipa „Žuto žito“ je bila u sastavu:Pobrić Alma-vođa ekipe,Hatibović Naida ,Ruštić Arnes,Dizdarević Jusuf i Halvedžić Edvin.
Inače ,ovo je treći put da Odred izviđača „Crni vrh“ iz Tešnja osvaja prvo mjesto na takmičenju u Zenici.To je bilo 2009.godine,2010.godine i sada 2014.godine.

Na kraju takmičenja, zastavu je svečano spustila pobjednička ekipa, ekipa „Žuto žito“ OI „Crni vrh“ Tešanj.

S lijeva na desno:  Almedin Nakić-isntruktor SIuBIH, Edvin Halvedžić, Jusuf Dizdarević, Arnes Ruštić, Naida Hatibović, Alma Pobrić, Edin Šarić,predsjednik SIOZ, Mujo Pobrić, starješina Odreda izviđača „Crni vrh“ Tešanj

Lijepo je bilo biti sudionik  na susretu 600 izviđača i planinki iz svih gradova Bosne i Hercegovine, a i izviđača iz susjedstva, koji se desio proteklog vikenda 12/13. aprila 2014. godine u Zenici.

Lijepo, zato što Bosna i Hercegovina diše punim plućima baš na ovakvim  skupovima, gdje se učesnici savršeno dobro razumiju i druže, za razliku  od onih, i za primjer onima koji bi trebali interes zemlje staviti iznad svojih ličnih i grupnih interesa.

Sredine koje potpomažu,  podržavaju izviđačku organizaciju, shvatile su podršku mladima najboljim mogućim oblikom promocije lokalne sredine!

I nisu pogriješili, jer se ulaganje u mladost višestruko vraća onome ko to čini…

Snijeg pade na behar na voće

Behar jabuke dolazi među zadnjim. Ove godine vegetacija je krenula ranije pa je i cvijet jabuke došao prije polovine aprila. Snijega u janurau nije bilo, ali evo dođe u aprilu, 16.04.2014. godine i podsjeti na sevdalinku iz naslova

KK Gradina- dobri sportski rezultati

Čitam na tešanj.net kako je ove godine KK Gradina imala značajan sportski uspjeh u takmičenju svih uzrasta. Seniori drugi u ligi A2 sjever idu na razigravanje za plasman u veći rang. Juniori i kadeti drugi idu na Federalno takmičenje za prvaka.

Zadužih novog predsjednika Skupštine kluba Šefketa Turalića da mi pošalje fotografije sa imenima. Možda neki mladić sa ovih fotografija bude predmet interesa BiH publike igrajući za neki svjetski tim kao Mirza Teletović

KK Gradina s lijeva stoje:Željko Jurišić trener, Goran Pantelejić, Alenko Zukanović, Ismar Čaušević, Ahmet Deljkić, Mevludin Bešo, Almin Ibrahimkadić.

Sjede: Edin Salkić, Belmin Rakić, Maid Jabandžić, Adnan Mehuljić, Azem Hotić i Saša Bahtić

Juniori:trener Goran Pantelejić, Maid Hrvić, Edin Redžić, Adem Rakić, Emir Turalić,Dževad Omahić

čuče s lijeva na desno: Ajdin Ločić, Haris Handžić, Edin Salkić, Eldar

Srkalović, Kenan Salkić,Demir Hasičić (kadet!),

Kadeti 1 stoje s lijeva na desno: Ernes Ćostović, Mahmo Deljkić, Tarik Kasumagić, Eldin Mujkanović, Halil Jašić, Rasim Korajlić, Harun Kašibović

sjede: slijeva na desno: Demir Hasičić, Hasan Srkalović, Din Turkić, Nikola Dragonjić,Dino Bahtić, Eldar Halilović

Pioniri: stoje s lijeva na desno: Halil Jašić, Omer Salkanović, Nedim Omahić, Tarik Kasumagić, Sanjin Kršić, Almedin Hotić, trener Željko Kršić;

Čuče s lijeva na desno: Demir Hasičić, Din Turkić, Ensar Ćostović, Mirza Ibrahimović, Arnes Ruštić i Dino Bahtić.

Izvedena predstava za djecu Pepeljuga

Bosansko pozorište u Tešnju obradovalo je djecu postavljanjem predstave Pepeljuga. O tome govori i puna velika sala Centra za kulturu i obrazovanje.  Na plakatu se vide imena glumaca i reditelja.

Stare fotografije

Porodica Ibre Kahrimanovića. Stoje s lijeva: Nedžad-Čez, Šemsudin-Truman, Zuhra sa Indirom-Pindom, Rušto, Nuridin-Nurko, Ćuran

Čuče:Rešid-Živćo, Ibro-Mitija, Zuhra-Duda, Muris Žlipo i Zlatko-Patak

Jedna od brojnijih starijih tešanjskih porodica je svakako i porodica Ibre Kahrimanovića. Ibro i supruga Zuhra imali su devet sinova i jednu kćer, ali to nije sve. Pored svoje djece odhranili su još dvoje Hajrudina Deljkića Drhtu, fudbalera i trenera Toška i Muhameda Hatičića koje su Ibro i Zuhra primila u kuću kao svoju djecu.

Oni koji nisu poznavali ovu porodicu pomislit će da je Ibro imao veliku kuću i da je bio bogat čovjek. On i Zuhra su imali od bogastva samo veliko srce. Ibro je radio u Službi za socijalno osiguranje, a kasnije su on i Zuhra prodavali voće na gradskoj pijaci.

Njihova kuća i danas stoji tamo preko puta pekare Prnjavorac. U njoj stanuje Muris i ima četiri sobe zajedno sa kuhinjom gdje je  bila smještena ova brojna porodica.

Ibro i Zuhra su ih odhranili kao čestite ljude. Potraga za egzistencijom je najveći broj njih odvela u Njemačku gdje je prvo krenuo Rušto, pa Šemso, pa Nurko. Bez obzira što su otišli kao mladi ljudi nikada nisu zaboravili Tešanj, a posebno Nurko. Posebno su bili angažovani u ratu organizujući i šaljući hunanitarnu pomoć.

Svi su imali nadimke, pa da nije bilo Dude da dešifruje nadimke nikada ne bi znao prava imena nekih od njih i ako sam dobro poznavo ovu porodicu.

Danas Duda živi u Tešnju i radi sa mužem Lukom Gašo u svom Fast fud restoranu,   Mitija, Muris i Indir su u Tešnju ne rade i prave planove da se zaposle u Njemačkoj. Rušto i Šemso kao penzioneri još uvijek su radno angažovani, Nurko je umro, Čez je Sent Luisu u USA , a Zlatko ima svoju građevinsku firmu, Živčo je takođe u Njemačkoj.

Sa table na Gornjoj čaršiji