U petak je u dvorani Sportsko rekreacionog centra održan veoma zanimljiv sajam pod nazivom Sajam Srednjih škola i fakulteta. Ova aktivnost je predviđena Strategijom razvoja općine Tešanj 2013.-2018. koja je i nosilac aktivnosti organizacije uz pomoć UNDP-a, a menadžer realizacije je direktorica gimnazije Musa Ćazim Ćatić ,Aida Salkić. Na Sajmu je učestvovalo 17 fakulteta, sedam srednjih škola i 11 ostalih koji se bave obrazovanjem.
Veliki broj učenika je posjetio sajam
Cilj sajma je da pomogne mladim ljudima da se opredijele za svoje zanimanje. Na otvaranju su se prisutnim, uglavnom učnicima, obratili menadžer projekta Aida Salkić i predsjednik udruženja privrednika Mensur Krdžalić, zatim Samir Omerfendić UNDP regionalni menadžer.
Samir Omerfendić predstavnik UNDP-a
Načelnik mr. Suad Huskić, koji je otvorio sajam, obratio se prisutnim naglašavajući da je Strategijom razvoja općine 2013-2018. god. predviđena ova sajamska aktivnost kako bi se omogučilo mladim ljudima da se neposredno upoznaju sa mogućnostima obrazovanja. Pored toga općina provodi i druge aktivnosti kako bi mladim omogučila obrazovanje kroz obezbjeđenje stipendije za sve i kroz finansiranje biznis ideja mladih. Naglasio je da je znanje najvažniji faktor koji našoj zajednici može omogučiti napredak i bolji kvalitet života njenih stanovnika. Tešanjska privreda koja je u prošloj godini izvezla roba u vrijednosti od 325 miliona KM u 60 zemalja svijeta treba obrazovane i stručne radnike koji su spremni odgovoriti zahtjevima svjetskog tržišra, a lokalna zajednica treba učiniti sve što je u njenoj moći da im to i obezbjedi i prije potrebnih reformi obrazovanja u BiH.
I ova manifestacija je u programu Tešanjskog proljeća 2014.
TRA
Obilazeći Sajam srednjih škola i fakulteta na štandu Tešanjske razvojne agencije d.o.o (TRA) zatekoh direktora, dr. Ismara Alagića. Porazgovarasmo o aktivnostima ove institucije.
Mene opet vežu neki događaji za TRA od prije pet godina, u vrijene kada je osnovana. U to vrijeme sam bio aktivno uključen u formiranje TRA kao savjetnik općinskog Načelnika. Prije formiranja išao sam i u Hrvatsku zajedno sa dr. Alagićem kako bi sagledali iskustva već formiranih agencija za razvoj na nivou lokalne zajednice. Zajedno sa tadašnjim načelnikom Fuadom Šišićem pripremili smo kompletan prijedlog organizacije i poslova koje će raditi agencija. A onda, kako to kod nas biva, zbog političkih podjela vijećnici sve prihvatiše, ali političari odmah imenovaše i direktora. Otada više nisam bio ni savjetnik načelniku, niti sam se puno interesovao za rad ove institucije.
Imao sam neke ideje za koje sam mislio da se mogu realizovati putem ove institucije. Radilo se o pomoći malim firmama kako bi se njihovim objedinjavanjem stvorili resursi koji bi mogli važnim tržištima nuditi kvalitetne proizvode. Danas na tešanjskom općini 21 radnik Pobjede ima vlastiti biznis u obradi metala od kojih većina radi samo jednu i dvije operacije koje tržišno nisu interesantne van lokalnog prostora. Njihovim objedinjavanjem stvorili bi respektabilni kapaciteti za veće programe.
Dr. Ismar Alagić direktor i Muamer Omahić vođa projekta Centar za obrazovanje odraslih u TRA
Učestvovao sam i u izradi Strategije tazvoja općine 2013 do 2018. ( naravno volonterski, kao i drugi). Jedan od ciljeva u Strategiji je bila i pomoć malim firmama upravo u smislu kako sam to predlagao.
Dr. Alagić me upozna sa aktivnostima u TRA.
Jedan od projekata je Centar za obrazovanje odraslih. Nosioc programa je TRA, a partneri su Općina Tešanj, Srednja mješovita škola, USAID i GIS (nastao spajanjem INVENTA i GTZ).
Drugi program je PROLOCAL program GIS-a do 2018. godine koji se odnosi na ekonomski razvoj lokalne zajednice, a TRA je imlementator programa za područje općine Tešanj. U ovom programu iz BiH učestvuju tri regije od kojih jednu čine općine Tešanj, Teslić i Žepče.
Posebno sam bio zadovoljan da se u okviru ovih aktivnosti na jednom višem nivou realizuje i ona aktivnost osposobljavanja malih firmi, a potom i uvezivanje sa njemačkim partnerima. Neke aktivnosti su već obavljene kao što je bila radionica pod nazivom „Konkuretnost“ na kojoj sam i ja učestvovao, a koju je vodio Zdravko Milovčić ekspert iz EDA Banja Luka. Sada je u planu obilazak firmi, da im se snimi „krvna slika“ na osnovu koje će se moći praviti sljedeći koraci.
Obzirom na zastoj u provedbi svih potrebnih aktivnosti na putu u EU i najavi čelnika EU da će se sada posvetiti više ekonomiji u BiH, ubijeđen sam da će naša općina tu novu klimu dočekati spremna.
Kukuruzni hljeb popularan u Tešnju
Od kako znam za sebe u očevoj kući, a poslije i u mojoj je uvijek bilo kukurznog i pšeničnog brašna. Od njih se pravila kukuruza, bez koje mi moje omiljeno jelo grah ne bi bilo tako ukusno, a od pšeničnog pogače, maslanice. Svake godine kupim pšenice operem osušim i u plastično bure i onda kod mlinara na meljaju. Tako je bilo i ovih dana kada sam odnio pšenicu u mlin kod Hajrudina Demirovića na sastavcima. Hajrudin je radio u Pobjedi. Bio je odličan mašinbravar. Kod njegovog oca Adila sam godinama nosio kukuruzno i pšenično žito da se melje. Na mjestu gdje je sada mlin pogonjen elektromotorom nekada je bila vodenica Avde Smailbegovića. Avdin sin Muharem je vodenicu prodao Begi Kajmiću, a on oko 1955. godine Adilu Demiroviću. Adil je od 1968. godine, poslije regulacije korita Raduške rijeke uveo električni pogon („vatreni“ mlin), a sin Hajrudin nastavio tradiciju.
Hajrudin Demirović nastavio tradiciju porodičnog posla
Zainteresovah se kod Hajrudina o količinama koje melje.
U decembru sam samljeo 8 tona kukuruznog brašna namijenjenog ishrani ljudi, a pšenicu nisam evidentirao. U sezoni od tri mjeseca sam samljeo 18 tona kukuruza, a sada se već količina vraća na nivo jedne tone.Dolaze mi iz raznih sela od Mrkotića do Ševarlija.
Raspitivao sam se o drugim milinovima na općini. Vodenica više nema (zadnji je bio Bedak na Medakovu), a električni mlin (u narodu vatreni) ima još u Medakovu kod Salkanovića.
Pretpostavljam da se svijet okrenuo zdravoj hrani, mada ima i onih koji siju žito i za svoju prehranu. Cijena kukuruznog brašna na pijaci je 2 KM/kg.
Izložba slika učenika gimnazije
Vraćajući se sa Sajma srednjih škola i fakulteta svratih u restoran AS kako bi pogledao izložbu slika učenika gimnazije Musa Ćazim Ćatić obzirom da nisam bio dan prije na otvaranju. Tamo zatekoh dvije ljubazne učenice, autorice slika Eminu Ahmetović i Eminu Salkanović.
Izložba je otvorena u prizemlju restorana AS. Emina Salkanović i Emina Ahmetović
Pored dvije učenice koje sam zatekao na izložbi svoje slike imaju izložene i Sadmina Pašić, Berina Preldžić, Azra Ahmić, Zlata Žilić, Amina Kurtić, Alma Fetinci, Vedad Mešić, Adna Braković, Amela Balić, Nermana Subašić, Nejra Vehabović, Elma Korajlić, Dalila Mujdžić i Adna Ibrahimović.
Prošle godine sam bio iznenađen kvalitetom slika učenika. Ovaj put nisam jer su me gimnazijalci već navikli da dobro slikaju, pišu, glume, sviraju i pjevaju, a nadam se i da dobro uče.
Stare fotografije
Direktorica Osnovne škole Huso Hodžić, Almina Brkić mi omogući da skeniram fotografije iz školskog albuma kako bi ih koristio u Tešanjskom dnevniku. Prelistavajući albume nisam našao dosta fotogarfija koje bi mogao postaviti u Tešanjskom dnevniku. Problem je uvijek isti. Većina fotogtafija nije snimana planski, nemaju jasne likove i njihova imena, datume (za slike masovnog okupljanja datum i povod).
Najbolji učenici osnovne škole Huso Hodžić 1971. godine.
Stoje:Ermina Smailbegović, Izeta Agić, Hazima Ajanović
Čuči Besim Prnjavorac
(Iz albuma Osnovne škole Huso Hodžić)
Sa table na gornjoj čaršiji
{fcomment}