Teške političke i socijalne prilike u BiH morale su jednog dana kulminirati nezadovoljstvom građana, a to se dogodilo protekle sedmice. Počelo je u Tuzli, a onda zastrašujuće eskaliralo u Sarajevu, Zenici, Mostaru. Počelo je sa prosvjedima radnika propalih firmi u Tuzli, a eskaliralo u anarhiju, koja je išla na ruku huliganima, pljačkašima. Tako je opravdani protest građana na sve slabosti u društvu i ponašanje izabranih predstavnika dijelom poprimio druge dimenzije koje mu neće koristiri. Prosvjedi poprimiše i sve elemente anarhije. Napravljena je velika materijalna šteta, ali i ona druga nepopravljiva o nama kao podneblju čiji demokratski legalno izabrani predstavnici, ali i oni koji su ih izabrali nisu u stanju da prihvate demokratske vrijednosti savremene civilizacije da se problemi rješavaju bez nasilja i rušenja. Prvi, jer su se u najvećem broju dolaskom na vlast okrenuli korupciji, nepotizmu, i nesposobnosti da se okrenu stvaranju dobara, a ne trošenju nezarađenih para, a drugi da ih se riješe demokratskim putem-putem izbora ili nenasilnim demonstracijama.
Demonstrirali su građani i u Tešnju pred zgradom općine. Okupljanje je mirno proteklo, ali je po mojoj procjeni ozmeđu 500- 700 građana izrazilo svoj protest prema stanju u našem društvu i tražilo promjene.

Zgrada kantonalne vlade u Tuzli u plamenu

 Istu odgovornost ne mogu imati svi nivoi vlasti niti svi pojedinci. Međutim, reakcija je bila jedinstvena prema svima. Pitao sam se kako se i u Tešnju može tako dobro organizovati skup, za tešanjske prilike, značajanog broja građana. Moje razmišljanje je da ne postoji organizovana politička snaga, nego je aktivnost krenula spontano pojedinačno preko društvenih mreža. To je prednost savremenog svijeta, ali i opasnost, jer najbolja ideja može da preraste u svoju suprotnost, jer nema kontrole nad onim huliganima i drugim snagama koje mogu vrlo lako da zloupotrebe demonstracije i masu okrenu destrukciji.
I huligani su produkt bolesnog društva. Oni su prisutni u društvu i imali smo priliku vidjeti jedan broj njih kroz navijačke skupine.
Poslije rata naš Tošk je igrao u Prvoj ligi sa Željom , Sarajevom, Čelikom. Uz njih su išli njihovi, nazovimo ih navijači. Prvi put kada su došli opljačkali su prodavnice, bilo ih je mnogo i policija je bila nemoćna. Za drugo gostovanje domaćini su se bolje spremili pa je bilo i degeneka za huligane, ali avaj, televizija i komentator Topalbećirević su se okomili na Tešanj i odnos prema djeci, nedužnim navijačima sarajevskih timova. Da ne spominjemo devastaciju tramvaja u Sarajevu, dogovorene sukobe navijača (primjer Željo-Borac), ubistvo malonjetnika bez ikakvog razloga u tramvaju i dr.

Tešanjski demonstranti

 Promjene su potrebne i neophodne BH društvu koje je na nizbrdici. Za stanje u koje smo dovedeni mnogi nisu nevini, a danas ih niko i ne spominje. Počev od Međunarodne zajednice koja je stvorila surogata od države, zatim od državne vlast i svih onih koji su stvorili etnizaciju, klerikalizaciju, getoizaciju i ne znam šta već. Utjerali su strah u običnog čovjeka i ugasili skoro sva svjetla budućnosti. Beznađe, nesigurnost, posebno kod bošnjačkog naroda je morala jednom preći u erupciju nezadovoljstva.
Stvari su krenule loše odozgo, a revolt masa krenuo je odozdo i zadržavao se na prvim stepenicama općina- koja je najmanje mogla uticati na privatizaciju i privredni prosperitete, a i one su zapaljene u Tuzli, Sarajevu i Zenici, a zatim kantona. Svaki revolt prema višim nivoima vlasti prešao bi etničke linije i bio preveden na taj po BiH poguban teren.
Međutim, mi ipak ne možemo, nažalost, pobjeći od etničkog. Demonstanti u gradovima sa bošnjačkom većinom su pokazali rušilačke osobine, a to opet stvara sliku da Bošnjaci-muslimani nisu sposobni za demokratiju, pa će nas oni koji nas ne vole smjestit za sofru sa Sirijom ili Egiptom. Tiranija ili anrhija. To je veliki izazov i pred nama su važna iskušenja u kojima ne smijemo narušiti osnovne principe demokratije i vladavine prava. Svako uvlačenje etničkog u stvarne probleme društva na cijelom prostoru samo će razvodniti pozitivne efekte koje su proizvele demonstracije, a to su promjene.

Djeca-čuvari tradicije tešanjske mustre za vez

U organizaciji JU Muzej održan je završni dio realizacije pilot projekta Djeca-čuvari tradicije, tešanjske mustre za vez, u sklopu Adriamuse projekta, koji se implemntira u okviru Adriatic IPA programa prekogranične saradnje. Partner u projektu za BiH je Biznis servis centar ZE- Do kantona.
Cilj projekta je očuvanje nematerijalne baštine tešanjskog kraja. U okviru projekta su učestvovale učenice Osnovne škole“Gazi Ferhad-beg“ iz Jablanice, a obuku su vršile Alija Kruško i Esmira Mujčić.

Promocija knjige „Bužim kroz vrijeme“

U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje održana je promocija knjige Bužim kroz vrijeme autora Amira Sijamhodžića i Adnana Softića. Sudjelovali su Sead Emrić i jedan od autora Amir Sijamhodžić. Sead Emrić je referent za kulturu u Bužimu i urednik knjige, a Tešnjaci ga se sjećaju kao slikara čije smo radove imali priliku vidjeti i u našem gradu..

Sead Emrić, Amir Sijamhodžić i Amir Brka

 Imao sam priliku prelistati ovu monografsku knjigu i zaista sam prijatno iznenađen kako je kvalitetno urađena i sadržajem i tehnički. Autori su izbjegli sve zamke u koje često upadaju pisci ovakvih knjiga od trenutnog aktuelnog političkog okruženja. Posebno je bilo zanimljivo izlaganje Seada Emrića koji je zajedno sa autorima dao knjizi univerzalnu historijsku bosansku vrijednost. Lijepo je vidjeti i jednog mladog kooautora Amira Sijamhodžića koji je uložio puno truda (dvije godine rada) da se pojavi jednu ovako važna zaostavštinu svom Bužimu, ali i cijeloj BiH.

Promovirana knjiga „Čekmedža“ Halila Danovića
U organizaciji Izdavačko-grafičke kuče Planjax održana je promocija knjige „Čekmedža“ autora Halila Danovića u izdanju Opće biblioteke u Tešnju.
Promotor knjige je bio Kemal Ljevaković, recenzije Mirsada Ćemana i prof. Adnana Silajdžića pročitala je Fahra Crnkić. Moderator je bio Ramiz Brkić (zanimljivo da nije bilo predstavnika izdavača).
Imao sam priliku pogledati prvi tekst ove knjige u rukopisu i ako je on do finalizacije pretrpio mnoge izmjene.
Halil Danović je veoma zanimljiv pisac. On nedolazi iz intelektualnog kruga, ali se bavi temama koje i intelektualce navodi na razmišljanje kada su u pitanje životne teme i pristup razumjevanja islama.
Napisao je pet knjiga koje tretiraju različite teme, vjerske, političke porodične, pčelarske, miljanovačke (odakle je autor).
Prvi put sam ga upoznao kada je sa djecom kopao bunar u porodičnoj bašći. Poslije sam pročitao njegovu knjigu, imao sam priliku i da razgovaram sa njim o raznim temama.
Tema njegovih knjiga su Miljanovci, porodica, politika, islam i njegovo tumačenje i razne devijacije koje se danas pojavljuju u vezi s tim. Halilov pristup je veoma liberalan, pa ima oponente i kod uleme, ali i kod radikalnih islamskih tumača islama. Halil je dosta toga pročitao, ali je pri tom unio svoje razumjevanje i poimanje Kur´ana i Hadisa.

S lijeva: Ramiz Brkić, Fahira Crnkić, Halil Danović i Kemal Ljevaković

Stare fotografije

Asim Kahvić lijevo

 Fotografija koju sam dobio od Amele (Kahvić) Halilović moje komšinice ( kćerke Asima Kahvića, bankarskog službenika iz Tešnja koji je u svoje vrijeme imao foto aparat i volio je fotografiju) je po mnogo čemu zanimljiva. Ona pokazuje drveni most na mjestu današnjeg mosta kod Sberbanke. Zatim pokazuje iz druge pozicije zgradu Sberbanke u odnosu na onu koju sam objavio u jednom od dnevnika sa natpisom Muslimanska trgovačka i poljodjelska banka.Na fotografiji se vidi i zgrada na mjestu gdje je sada Pekara Centar i kafić Eden, iza nje je Berberovića kuća. Posebno je zanimljivo da se iznad krova kuće vidi munara džamije na Kapi koja je izgorila u Drugom svjetskom ratu. Danas je ostala samo zgrada nekadašnje Ademagine banke, a danas Sberbanke.

Sa table na Gornjoj čaršiji

{fcomment}