Jedinstvena organizacija boraca JOB organizovala je okrugli sto na temu „Aktuelna politička i sigurnosna situaciji na prostoru općine Tešanj“ koji je održan 18.01.2014. godine. U uvodnoj riječi predsjednik JOB-a Adema Mahalbašić je rekao:

Situacija na prostoru općine Tešanj u posljednje vrijeme je vrlo komplikovana, i da se u vezi s Tešnjom u državi događaju po nas vrlo štetne stvari, koje su se posljednjih mjeseci i pojačavale, tako da je Tešanj od stuba odbrane Bosne i Hercegovine praktično dospio na stub srama.

Mi smo zbog toga donijeli odluku o organizaciji ovog skupa, imenovali smo organizacioni odbor, i, evo, danas ćemo razgovarati o ovim pitanjima. Zahvaljujem organizacionom odboru, zahvaljujem vama svima što ste danas ovdje. Želim uspjeh u radu okruglog stola, a namjera nam je da neposredno po završetku donesemo zaključke koje ćemo odmah objaviti. Potom ćemo, u što kraćem roku, uvodna izlaganja i ostalo štampati u zborniku sa skupa.

Predsjednik organizacionog odbora je bio načelnik općine mr.Suad Huskić, a učešće na okruglom stolu su imali:

mr. Esad Jašarević, dr. Nedžad Korajlić, Izudin Handžić, Husein Galijašević, Mujo Avdić, mr. Sakib Kurtić, Fuad Šišić, dr. Mirsad Abazović, dr. Dželal Ibraković i mr. Suad Huskić, a u diskusiji je sudjelovao veći broj prisutnih.

Radno predsjedništvo: mr. Sakib Kurtić, mr. Suad Huskić predsjednik organizacionog odbora i Amir Brka

Nakon uvodnih izlaganja obavljena je diskusija i doneseni su sljedeći zaključci:

1. Odbrana Tešnja imala je stratešku važnost u očuvanju državnosti Republike Bosne i Hercegovine. Organizirana je u skladu sa svim sistemskim i međunarodnim normama, kao odbrana ustavnopravnog poretka države, njene cjelovitosti i nezavisnosti, također i zaštite svih građana – bez ikakve razlike među njima po bilo kojoj osnovi.

2. Izuzetan značaj za odbranu, naročito u početku agresije, imala je i SJB Tešanj. Taj se doprinos odbrani, uz sve ostalo, posebno manifestirao u očuvanju sigurnosti cjelokupnog stanovništva i razoružavanju nelegalnih formacija (naoružanih od strane JNA) kao agresorove pete kolone.

3. Kroz orkestriranu medijsku hajku u javnosti se, međutim, ustrajno nastoji plasirati neistina o tobožnjem protjerivanju Srba sa prostora općine Tešanj, iako odlazak Srba iz Tešnja nije imao karakter progona i nasilja, i stoga se ne može komparirati, a kamoli izjednačavati s onim što se kao progon i teror nad nesrpskim stanovništvom, prvenstveno nad Bošnjacima, zbivalo širom BiH (na primjer u susjedstvu: u Tesliću i u Doboju). O ovome svjedoče i pokazatelji o nacionalnoj strukturi onih koji su radili u tešanjskim upravnim organima, u zdrastvenim i drugim institucijama, kao i u namjenskoj proizvodnji.

4. Odlazak Srba iz Tešnja proveden je organizirano od strane agresora – u okviru projekta tzv. etničkog inžinjeringa, i dogodio se ponovo u periodu u kojem je narod na tešanjskoj teritoriji trpio najteže stradanje tokom agresije (jesen 1993. godine).

5. Već dugo se, dakle, ostvaruje – a u posljednje vrijeme kulminira – monstruozno osmišljena žestoka politička i medijska manipulacija kroz koju se Tešanj nastoji prikazati kao sredina u kojoj su počinjeni zločini nad Srbima. Međutim, povijesna je istina da su Tešnjaci i prognanici koji su se ovdje zatekli (blizu 30.000) bili žrtve agresije, a u njoj i brojnih zločina (pojedinačna i masovna stradanja civila, uglavnom počinjena upotrebom nedozvoljenih borbenih sredstava).

6. Začuđuje, i za nas je neprihvatljivo da se, pri tom, pristupa i institucionalnim mjerama zbog navodnih zločina u Tešnju, a da se teški ratni zločini nad ovdašnjim stanovništvom ne tretiraju adekvatno od nadležnih državnih organa i institucija. Također je zbunjujuća i nerazumljiva bezmalo općenita ravnodušnost, ili barem šutnja bh. patriota, a posebno je za osudu besprizorna pojedinačna i grupna podrška ovakvim tendencijama – koja dolazi čak i iz samoga Tešnja.

7. Uvjereni smo da Tešanj nije slučajno odabran za ova iskušenja, jer je ova sredina povijesno svijetli primjer održanja bosanske i općecivilizacijske duhovnosti u njenim najboljim vrijednostima. Tešanj je danas iznova snažan primjer svakovrsnog poduzetništva i društvene otvorenosti. I upravo je zbog svega toga Tešanj određen kao meta ovih ataka – kojima je stvarni i krajnji cilj rušenje države Bosne i Hercegovine.

8. Kroz sve se neminovno nameće zaključak da je Tešanj u ovom slučaju paradigmatski primjer, pa i test za mogućnost nastavka rušenja Bosne i Hercegovine – i kao države i kao društva, a u skladu sa velikosrpskim ciljevima zapisanim, uz ostalo, i u drugom memorandumu SANU.

9. Usljed svih ovih zbivanja producira se ne mala zbunjenost kod dijela bh. stanovništva, pa i prilično snažne negativne tendencije na samom tešanjskom prostoru, što može dovesti do ozbiljnije destabilizacije unutarnjih odnosa u Tešnju i, u konačnici, proizvesti sumnju u čistotu herojske odbrane u toku agresije 1992-1995. godine i vrlo negativno, pa i pogubno djelovati na našu budućnost.

10. Stoga apeliramo na sve bh. patriotske snage, i pojedinačne i skupne, da pred ovim izazovima zatomimo razlike – nacionalne, političke i svake druge koje nužno postoje i koje su dobrodošle u pluralnim društvima kakvo je i naše, da objedinimo cjelokupnu pozitivnu energiju i da ne dopustimo da nas metode specijalnog rata protiv Bosne i Hercegovine zavedu na put ka opasnom ugrožavanju naše budućnosti. Državne organe i institucije pozivamo da svoju ulogu obavljaju profesionalno – u skladu sa činjenicama, neupitnim argumentima i dokazima, a od medijskih subjekata tražimo da se profesionalno i odgovorno odnose spram povijesnih istina koje su očigledne i materijalno potvrdive. U suprotnom, bit će olakšana realizacija cilja snagama koje i dalje, kao i u periodu agresije, vrše destrukciju naše domovine.

Moje izlaganje se odnosilo na rat i nacionalnu strukturu radnika Pobjede u Tešnju. Nekada na napade najbolje  odgovore daju podaci. Evo nekih:

Sa spiska radnika fabrike na kome je upisan radni status radnika sa danom  02.02.1993. godine može se vidjeti:

-u fabrici je na početku rata bilo 54 radnika srpske nacionalnosti, a 97 hrvatske od ukupno 730 radnika.

-zbog nedolaska na posao u roku tri dana otkaz je dobilo 17 radnika srpske nacionalnosti. Po istom osnovu otkaz je dobilo i 15 Bošnjaka i 18 Hrvata.

-radili u fabrici: 27 radnika srpske nacionalnosti, 29 hrvatske.

-u oružanim snagama su bila trojica radnika srpske nacionalnosti i 28 hrvatske.

-neplaćen dopust imalo je 15 Hrvata i 1 radnik srpske nacionalnosti.

-neraspoređeni radnici (ne rade ali imaju sva prava iz radnog odnosa) 3 radnika srpske nacionalnosti i 2 radnika hrvatske nacionalnosti.

-na obezbjeđenju fabrike-straži bila su tri radnika hrvatske nacionalnosti i 2 srpske.

-jedan radnik srpske nacionalnosti je bio suspendovan

Krov hale u krugu Pobjede nakon avio raketiranja. U opasnosti su bili radnici svih nacionalnosti.

Najveći broj radnika koji je dobio otkaze bio je spriječen da dođe do fabrike, jedan broj je otišao u zapadne zemlje da bi spasio porodicu od ratnih dejstava.

Činjenica je da je 02.02.1993. godine u radnom odnosu bilo  37 radnika srpske nacionalnosti koji su u svemu imali isti status kao i radnici bošnjačke ili hrvatske nacionalnosti govori najbolje o odnosu prema njima.

Naknadni pojedinačni odlasci su konstatovani kod svih nacionalnosti, ali je činjenica da su radnici srpske nacionalnosti u većem broju svojom voljom napustili ove prostore, a time i svoj status zaposlenika, tek u novembru 1993. godine. Razloge svog odlaska oni najbolje znaju, ali treba shvatiti da je to bilo u vrijeme totalnog okruženja i velike gladi. Da su imali gdje vjerovatno bi dosta bošnjačkih i hrvatskih porodica tada napustilo ovaj prostor.

Na rukovodstvo Pobjede ni jednog trenutka ni od vojnog rukovodstva niti opštinske civilne vlasti niti od strane viših nivoa vlasti RBiH nije postavljano bilo kakvo pitanje o statusu radnika srpske ili hrvatske nacionalnosti
 
Almir Sarić

Almir Sarić je po mnogo čemu zanimljiv mlad i obrazovan čovjek. Podsjetit ću čitaoce Tešanjskog dnevnika da je bio trener gimnastičarke Sare o kojoj sam pisao.

Almir nakon završetka Srednje medicinske škole u Tešnju upisuje i završava Fakultet sporta i tjelesnog odgoja FASTO (nekadašnji DIF). Nakon završetka studija u tešanjskim školama su mu rekli da nema šanse da za pet godina nađe posao. Primjenjen je na godinu dana da radi volonterski (bez radnog odnosa i nadoknade za rad) kako bi stekao iskustvo i pravo da polaže stručni ispit.                          .

Almir nije od onih koji se može pomiriti sa činjenicom da sjedi kod kuće i od roditelja, oca Fuada poznatog nogometaša „Toška“ i radnika Pobjede i majke Šefike rođene Hundur očekuju da ga i dalje izdržavaju. Zar nije dosta dok su to radili za vrijeme obrazovanja. Zato se Almir odlučio da uđe, za tešanjske prilike, u neobičan biznis. Dok je još volontirao izgradio je malonogometno igralište sa vještačkom travom na porodičnom zemljištu u Kotlanicama, namjenjeno rekreativcima. Tako je prošla ljetna sezona, a ona krtako traje i nije dovoljna za egzistenciju pa se Almir uz pomoć kredita odlučio za investiciju kojom će teren biti zatvoren kako bi ga koristio i zimi. I tako je krajem prošle godine naparavljeno prvo balon igralište za mali nogomet u Tešnju.

Almir Sarić pored balon dvorane

Cilj mu je da u ovom poslu obezbijedi vraćanje investicije i svoju egzistenciju. Ovako ostaje u svojoj struci, a mogu se kasnije roditi i nove ideje. Almir se nedavno i oženio sa  Nerminom (Sulje) Galijašević.

Pitao sam se da li je Tešanj dovoljno tržište za ovakvu ponudu? Mislim da jeste samo što treba tržištu prezentirati svoje mogućnosti i potrebu rekreacije jer danas najveći broj mladih i onih srednjih godina poslom ili razonodom sjedi uz računare i osjetiće potrebu za sportskom rekreacijom. Nadam se i od srca želim ovom mladom čovjeku da uspije. Svojom upornošću i željom da sam sebi obezbjeđuje egzistenciju zaslužio je to.

Detalji sa Donje čaršije

Kiosk na Gornjoj čaršiji nedeljom ne radi, pa valja po novine na Donju čaršiju. Ove sedmice  poslije dužeg vremena pade snijeg, a pade i temperatura. U nedjelju zabilježih -8 na Mann und Hummelovom satu. Tek 26.januara dočekasmo najhladniji dan  ove zime.

Na pekari zapazih ispod Crvenog krsta natpis: Ovdje možete kupiti hljeb za kasnije.

Upitah prodavačicu o čemu se radi, a ona mi objasni da je to akcija Crvenog krsta da se u ovoj pekari može uplatiti hljeb za siromašne koji mogu podići sljedeći dan.

Stare fotografije

Kiseljak na Banji Vrućici  kod Teslića 1935. godine

Banja Vrućica i njeno vrelo postojalo je na ovom mjestu u davno doba. U knjizi  Petra Bogunovića „Iz Usorskog kraja i okoline –Sarajevo 1938. godine na strani 32 piše o Banji Vrućici i njenom vlasniku.

Po pričanju starijih ljudi, od tog izvora prvi je napravio mesto za kupanje neki Mitar Blagojević. On je vrelo proširio plotom od pruća, i prvi se počeo „kiseliti“. Kako mu je voda pomogla u bolesti, brzo se pročulo po narodu, te su mnogi dolazili na liječenje u „Mitrovoj banji“. Na poticaj nekog činovnika Lemajića iz Tešnja, banja je ponovo „renovirana“ i proširena sa primitivnim ladarama, u kojima se narod odmarao poslije kupanja, spremao hranu, a često puta , ako nisu imali poznanika i nočivao.

Sa tako urađenom banjom služio se narod nekoliko godina, dok je Hamdi-beg Ajanović, bivši načelnik tešanjski, vlasnik banje, nije još bolje uredio. U namjeri da uhvati vrelo, on je kopao u dubinu, ali kada je iskopao oko dva metra dubine , naiđe na debele hrastove daske i grede, ispod kojih poče voda naglo da prodire. Bojeći se, da voda još većom snagom navalila, zatrpa vrelo na brzu ruku sa kamenicama i pločama, iskopanu jamu uokolo utvrdi  suvim zidom, i tako napravi dosta udoban i prostran bazen za kupanje  koji se brzo napuni vodom…..

Dugo godina držao je banju pod kiriju neki Suljaga Bajraktarević i plaćao vlasniku po 300 forinti godišnje kirije….

Sa table na Gornjoj čaršiji

{fcomment}