…PENJE SE 500 METARA UZBRDO, U ŠUMU SJEĆI DRVA, NOSI SE 2 FLAŠE PO DVA LITRA VODE I OBJE TEŽE 90 grama PLASTIKE. I SAMO SE U BOSNI (ZA HERCEGOVINU NE ZNAM) U ŠUMI POPIJU TE 4 LITRE VODE I ONDA JE TEŠKO PONIJETI NIZBRDO 90 grama PLASTIKE!!!!
I OSTAVIŠ – ŠUMI (dativ a može i lokativ, samo nije ono da se IZVINEM!), DA SE ONA HRANI ILI TRUJE PLASTIKOM! A OVO ISTRUHNUTI NEĆE NI ZA 1000 GODINA.
IZLET NA BUČJE, DVIJE NEDJELJE ZA REDOM. Prva sa sinovima, a onda su me zamolili da idu i njihovi drugovi. Zašto da ne? Volim sa omladinom, imaju fazone. Na kraju i ja se nekako osjećam mlađi.
To su te flašice po 45 grama, nismo imali vrećice – ali sigurno ćemo drugi put ponijeti i ovo pokupiti…
Ovdje kada smo prošli, još se osjetio miris motorke! LIPE!!!! Čuvene Lipe!
I onda, nikad mi neće ovo biti jasno.. Samo da ne uskoče ovi padobranci što kritikuju Eko vizija, jer ovo daleko u šumi ne može rješavati ni načelnik ni općinski čimbenici ili inspekcije. Ovo moramo MI, SVI.. Krajišnici ne daju na UNU, ne daju, urođeno i ako nije, od malih nogu utuve u glavu da je UNA svetinja! Prije 4 godine čini mi se jedan je na debati TV uslikoa jednu flašu na livadi i pitao: JE LI OVO TA EKO VIZIJA?!? Zašto nije pokupio, jedna je neće ga ništa zaboljeti, 45 grama?!??!
Valja ba peljati ove gume, jedna je CONTINENTAL… E sad opet pitanje, onako, tužan prođem: šta je taj mislio kada je ovdje jednostavno to donio ili ostavio? Ko će ovo skloniti… Vratiće nam priroda opet kad-tad, vidjećete…. Kao maja 2014.godine, ništa nismo naučili..
A vidite ove prizore! Koja ljepota – BUČJE!
I onda odmor na vrh Bučja! Kada ste zadnji put bili? Nije strašno ja sa 105 dođem iz centra Tešnja do vrha za sat i deset!
Malo zavirim u šumu. Opa Tuzlansko, opa ima i Tuborg!!!
Pokupim, ovo ću ponijeti, 40 u kili. Valjda ih neću toliko skupiti, pa nositi. Tako i taj konta, što će nositi kad može baciti u šumu… Vratiće nam, vidjećete…
I taj dan 11:1 za Tuzlansko, hajde barem mi drago da se pije DOMAĆE, da nisu Jane i Ćane – već sve i do jedna PET flaša: Tešanjski kiseljak – ZEMA!
A onda nešto što me šokiralo, ali pozitivno. Rekoh ovaj je luđi od mene, Eminov jaran, ime poznato redakciji i autoru, zvaćemo ga FEBO. Kodno ime do kraja priče.
E Febo je pušač, i ništa mi čudno ne bi bilo da taj Febo iz ruksaka ne izvadi PEPELJARU i zapali cigaru, s ćejfom!
I kaže, bili nekad prošle godine i Čečo Junior (moj stariji sin, tako ga zovu, nadimkom kao što imam i ja), kada je bacio opušak onaj filter, ovaj mu održao predavanje da je svaki put nosio od tada sa sobom pepeljaru… E ovaj fakat gori i od mene…..
I onda spuštanje nazad, naravno na svakih 100 metara po koja flaša i obećali smo da ćemo naredni put istom turom i pokupiti ove flaše. Toliko od nas…
Na kraju kada smo se spustili već u tzv. civilizaciju, naravno stolica u potoku, pa sam im objašnjavao da je ovo neko ostavio stolicu pa kada dođe učiti u miru u potoku ima gdje sjesti! I uživa u žuboru potoka…
Da se razumijemo, da neko ne izvuče da prozivam Općinu, načelnika, inspekcije.. NE! Pa neće inspektor doći po JEDNU flašu u šumu na Lipe ili Bučje! Neće se ovo zvati Eko vizija! Ovo je moje razmišljanje i pitanje: KAKO SE OSJEĆA TAJ ŠTO BACI, OSTAVI, NE ODNESE… PA NOSIO JE 4 litre vode i 90 grama plastike! I onda popio 4 litre vode i bacio 90 grama plastike – ostavio ŠUMI da se bori sa plastikom… A NIZBRDO MU BILO! 90 grama – u džep!
OVO JE NAŠ EKO OBRAZ!!!!
Šefket Turalić
