PIŠE: Almir Agić

 Vidjevši fotografije i statuse koje je vezano za ovu porodicu postavio Muhamed Balić zamolio sam ga da odemo do njih i da vidimo koje su im najveće potrebe i šta možemo da učinimo za te ljude. Grupa nas je to i učinila i posjetila ih u njihovom 'domu' u Bukvi probivši se teškom mukom jer je put tik pred njihovim domom gotovo neprohodan.

Zapravo tu postoje tri porodice Dervića. Svi su u teškom stanju. Ovi o kojima govorimo žive u trošnoj 'šeperači' ispred koje je predulaz načinjen od grana drveća i pokriven katranskom lepenkom koja je vidjela i boljih dana.

Dervići su mladi ljudi ali, ... vidim već po prvih nekoliko razmijenjenih riječi ne i sposobni. Majka se stidljivo sklanja a otac obara pogled. Pokazuje nam rukom mjesto gdje se kupaju i veli: 'Evo tu se kupamo i ljeti i zimi...". Dva zida od blokova uz kuću, zavjesa ispred a iza banjica i kanta.

'Zar se i djeca ovdje kupaju', pomislim pa upitah: 'A gdje su djeca?'. 'Spremaju se za školu.', reče majka. Uđem u kuću, mrak..prozori zastrti. Narednu prostoriju odvaja zavjesa, nema vrata. Razgrnem i ugledam troje djece kako sjede u ćošku i šute. Klinci ko jabuke, uplašeno pilje i čude se prisustvu ovog stranca.

Izađem vani, odmaknem se i pogledam kuću. 'Bager, ništa drugo...' komentarišem sa Balićem. A šta onda...!?

Dervićima smo uručili skromne pakete sa hranom i higijenskim potrepštinama. Po dolasku su ih kupili i uručili, u ime Udruženja žena Zug, Spahići iz Švicarske i sami pogođeni svime onim što su vidjeli.

Zaključimo da je barem, za početak, Dervićima osigurati krov. Postojeći kao i da ne postoji. Prokišnjava a zidovi u kući su crni od vlage.

Na raspolaganju smo imali nešto novca koje su poslali Halvadžići iz Norveške a i Udruženje žena iz Zuga je doniralo određena sredstva.

Novac smo uplatili na račun 'Piro prometa' koji će do Dervića dostaviti crijep i letvu kako bi se kuća prepokrila i djeca barem malo sigurnije dočekala zimu. Tražimo i majstora da to učini a i njega treba platiti.

Bager će morati sačekati....

Vama koji čitate ovaj članak poziv: krov nije jedini problem ove porodice. Kao što sam rekao, ti ljudi nisu sposobni. Otac je radio u firmi, povrijedio ruku i više od dvije godine je bez posla. Često su gladni i oni i djeca. Ako se pitate šta im fali kontaktirajte Muhameda Balića na 061 585 828. Provodi dosta vremena sa njima i pokušava da im pomogne. Pomozite i vi, malo je ali zaista malo reći 'sevap je'...

  {igallery id=5398|cid=79|pid=1|type=category|children=0|showmenu=0|tags=|limit=0}