Hanka Smajlović je učenica četvrtog razreda Medicinske škole u Žepču i dio je ekipa Crvenog krsta/križa FBiH koje i ovih dana pomažu starijim, nemoćnim osobama.
Portparolka CK-a Amina Kurtović nam kaže da se od početka pandemije Covid-19 na terenu nalazi više od 80 njihovih profesionalaca i oko 800 volontera i volonterki. Hanka, jedna od njih, priča nam da su prije nekoliko dana pokucali na vrata starice koja ih je zamolila da joj donesu lijekove.
- Bilo nas je troje, jer nas je toliko u jednom timu, kazuje Hanka, inače, predsjednica mladih Crvenog križa ZDK-a.
Kada su joj dali lijekove, starica im je rekla da još malo ostanu na vratima dok ona nešto donese.
Drhtave ruke
- Pojavila se s paketićem nevješto umotanim u bijeli papir. Njene drhtave ruke su ipak uspjele svezati i mašnicu. Dirnulo nas je već samo to, a kako smo tek bili iznenađeni kada smo ugledali za svakog od nas po jedne priglavke, prisjeća se Hanka.
Starica se još izvinjavala, eto, imala je samo to da im pokloni.
- A mi smo zanijemili. Jer, vidjeli smo koliko je nemoćna, jedva hoda... Poslije smo priznali jedni drugima da su nam svima suze zastale u grlu. Najradije bismo je čvrsto zagrlili, govori nam Hanka.
Ti trenuci, i uopće iskrena zahvalnost onih kojima se pomogne, neopisivi su.
- Mi uradimo za njih nešto malo, a zauzvrat dobijemo radost u njihovim očima. To je za nas kao planina, ističe ova volonterka.
Susreti sa starim osobama su i puni sjete.
Ispunjene duše
- Često nam kažu da smo mi prvi kojima su otvorili vrata i da im ništa drugo ne treba nego osjećaj da nisu zaboravljeni, priča Hanka, koja je u porodicu Crvenog krsta/križa ušla prije tri godine.
Na području općine Žepče su još 53 volontera, koji, pored lijekova, starim, bolesnim plaćaju račune, previjaju rane, spremaju hranu, čiste kuće.
Od proglašenja pandemije su, saznajemo od Kurtović, u cijeloj Federaciji, uposlenici i volonteri CKFBiH pomogli 3.873 korisnika i pružili im 5.661 uslugu.
Život nevoljnicima olakšavaju i u Orašju mladi volonteri Crvenog križa. Među njima je i Ana Mikić, studentica prve godine radiološke tehnologije na Medicinskom fakultetu u Tuzli.
- Skoro šest godina volontiram, od poplava, kaže Ana.
U Orašju su primijetili da se neki datumi pružanja pomoći poklapaju s datumima rođenja pojedinih korisnika usluga Crvenog križa.
- Dogovorili smo se da svakome od njih uljepšamo taj dan paketićem ili cvijetom ili flašom soka, čokoladom. Samo da vidite kako se iznenade, da ih čujete kako nas blagosiljaju što smo ispunili njihove duše, govori Ana.
Desi se da, kada dođu nekome na vrata i onako složno zažele sretan rođendan, ta osoba se počne osvrtati okolo sebe. Kome je to rođendan? Svi se, naravno, potom nasmiju, a kasnije, napuštajući još jedan dom u kojeg su unijeli vedrinu, osjete i sami sreću.
- Kud će nam veća nagrada, kaže Ana.
(Edina Kamenic/Oslobođenje)