Situacija nije bolja ni kod rudnika iz sastava koncerna JP Elektroprivreda BiH. Prema dostupnim podacima, akumulirani gubitak Rudnika Kreka je oko 250 miliona KM dok Rudnik Kakanj bilježi akumulirani gubitak od preko 100 miliona KM. Ovo su samo neka od silnih dugovanja koja su pala na teret elektroprivreda, i stoga se kao jedno od rješenja često navodi i mogućnost privatizacije.

Neatraktivnost privatizacije

Stavovi stručnjaka ali i iskustva iz regije upućuju na to da prodaja dijelova elektroenergetskog sistema neće biti jednostavna. Ekonomski analitičar Zoran Pavlović ističe, prije svega, da visokonaponsku mrežu koja je na nivou BiH ne treba privatizirati jer je to uvijek bila i ostala nadležnost države. Ali lokalna distributivna mreža, ističe on, koja je podijeljena na tri dijela je već otvorena u smislu da se prodajom struje mogu baviti i privatne firme.

Što se tiče prodaje preduzeća unutar sistema elektroprivreda u BiH, Pavlović ističe da ne postoji politička volja za takve poteze. Istovremeno, ne postoji ekonomska isplativost za taj potez s obzirom na to da je cijena struje u BiH preniska.

– Jedini interes stranih firmi može biti ako imaju višak para, pa da ih ulože da se makar pare vrte – kazao je on.

Na tom fonu je i izjava premijera FBiH Fadila Novalića koji je, komentarišući pitanje prodaje Elektroprivrede BiH, istakao da “mi kao društvo želimo imati energetsku nezavisnost“. Osim toga, pitanje je i ko želi kupiti sisteme u kojima postoje nestrukturirani rudnici s viškom radne snage te dijelom zastarjelom opremom. Usto, BiH se i dalje oslanja na ugalj za proizvodnju električne energije iako čitava EU ide ka čistim izvorima energije.

Iz tog razloga je pitanje privatizacije elektroprivreda izuzetno komplicirano. I premijerka RS-a Željka Cvijanović je odbila mogućnost privatizacije Elektroprivrede RS-a.

Delikatna situacija

Država se stoga nalazi u delikatnoj situaciji gdje, s jedne strane mora osigurati nesmetan rad energetskih sistema koji posluju s nizom problema, dok s druge strane, ne može očekivati da će dio problema olahko riješiti kroz privatizaciju. Izlaz iz situacije je, prema mišljenju Zorana Pavlovića, u efikasnijem poslovanju elektroprivreda, rudnika i ostalih dijelova sistema koji se trebaju prestati promatrati kao “partijski plijen“.

– Kod nas niko ne razmišlja da svaka firma koja je javna mora ujedno i da ostvaruje profit, i to mora biti kriterij koji se postavlja pred svako javno preduzeće – kazao je on.

Zaključuje, međutim, da sve ne treba ni privatizirati, jer kad se prodaju sistemi koji su osnov države, onda jedino što ostaje jeste interes investitora da zaradi novac a ne da obavlja funkcije koje su bitne za opstojnost zemlje.

Iskustva iz regije

– U Makedoniji je nekad bio problem same naplate računa za struju od porodica albanske nacionalnosti jer Elektrodistribucija nije mogla ni doći do njihovih brojila koja su se nalazila u zatvorenim zidovima. Onda su Austrijanci privatizirali distribucijsku mrežu, i postepeno podigli stepen naplate računa jer je to pitanje prestalo biti makedonsko-albansko pitanje već pitanje stranca koji želi naplatiti usluge koje nudi – tvrdi Pavlović.

(Faktor.ba)