Kraljevski dvor u Sutjesci je sagrađen u prvoj polovini ili krajem prve polovine 14. stoljeća u vrijeme jednog od najznačanijih vladara srednjovjekovne Bosne bana Stjepana II Kotromanića.

U 14. i 15. vijeku Sutjeska i obližnji dobro utvrđeni grad Bobovac postaju najsnažniji centri kulturnog života srednje ili tzv. Gornje Bosne, sa specifičnim intenzitetom, stilskim i regionalnim karakteristikama (tzv. srednjobosanski kulturni krug).

U pisanim izvorima prvi put se spominje 28. decembra 1341. godine kada se mletački rezbar Nikola obavezao ugovorom dubrovačkom knezu da će četiri godine raditi na dvoru bana Stjepana. Vjerovatno je radio na oba dvora u Sutjesci i Bobovcu.

Samostalni ansambl dvorskih objekata u Kraljevoj Sutjesci, predstavlja primjer vladarskog dvora izgrađenog na slobodnom prostoru, bez posebnih fortifikacija. Protezao se na obje obale malog potoka Urve.

Na istočnoj (lijevoj) obali je lokalitet Grgurevo, neveliki obronak Teševskog brda. Za potrebe gradnje dijela dvorskog kompleksa nivelirane su umjetne terase. Vrh obronka bio je vještački zaravnjen, zatim je sredinom obronka napravljena jedna vještačka terasa na kojoj je sagrađen najmonumentalniji objekat banskog i kraljevskog sutjeskog dvora, Istočna palača.

U njegovom podnožju je izgrađen jak podzid i oveća terasa na kojoj je sagrađena crkva, tj. dvorska kapela posvećena sv. Grguru čudotvorcu, vezanom za bosansku crkvu, neposredno ispod supstrukcija zapadnog krila palače.

Dvorska kapela sv. Grgura čudotvorca sagrađena je na strmom i uskom prostoru između trga sa donje i Istočne palače sa gornje strane. Prostor je bio osiguran kamenim podzidom debljine 250 cm, koji je istodobno pridržavao i južni dio crkve. Pročelje crkve bilo je orijentirano prema koritu potoka Urve, tj. na zapadu.

S obzirom na smještaj Grgureva u odnosu na kotlinu i čitavo naselje i na njegove odbrambene karakteristike, pretpostavlja se da je ovdje prvo sagrađen dio dvora sa kapelom i pratećim objektima.

Na zapadnoj (desnoj) obali, na lokalitetu Dvori, izgrađena su tri objekta, tzv. Donja palača, Gornja palača, Aneks gornje palače i pomoćne zgrade, tj. gospodarski objekti i zanatske radionice. Ovaj dio dvorskog kompleksa podignut je na vrlo nepodesnom terenu, tako da izgleda da je u neko doba naraslih potreba dvora došlo do njegovog proširenja i na zapadnu obalu Urve.

Ukupna površina kraljevskog dvora je cca 1490 m2.

Postoji pedesetak podataka koji spominju Sutjesku kao mjesto u kojem su bosanski vladari obavljali svoje službene dužnosti. 28 dokumenata govori o izdavanju pisanih isprava službenog značaja, 16 o posjetama diplomatskih predstavnika, 8 o građenju, rušenju, zasjedanju vijeća, smrti kralja i franjevcima. U 18 dokumenata spomenut je vladarski dvor kao rezidencija i “naše stono misto”.

Od vremena kralja Tvrtka I postaje najvažnije stolno mjesto bosanskih vladara, u kojemu je izdato najviše isprava kraljevske kancelarije. Pored kralja Tvrtka I čiji dokumenti potječu iz perioda od 1378. do 1390.godine, u Sutjesci su izdavali povelje kraljevi Dabiša (od 1392. do 1395.godine) i kraljica Jelena (1397. godine), Ostoja (1399. godine), Tvrtko II (1407. godine), Stjepan Ostojić (1419. godine), zatim opet Tvrtko II (od 1423. do 1443. godine) i Tomaš (od 1446. do 1457. godine).

U Muzeju Kaknja se nalazi impresivna maketa kraljevskog grada Bobovca. Maketu je izradio Ivica Tomičić  iz Kaknja.